Tomo Knežević (Zenica, 23. listopada 1954.), hrvatski katolički svećenik, visoki crkveni dužnosnik, teolog[1]
Životopis
Rođen je 1954. godine od oca Pere i Ivke r. Maros u Zenici, tada župa Zenica-Sv. Josip. Pučku školu pohađao je u Donjem Čajdrašu i u Zenici. Srednju školu – Klasičnu gimnaziju-sjemenište završio je u Zagrebu. Filozofsko-teološki studij od akademske godine završio je u Sarajevu na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji danas Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu Sveučilišta u Sarajevu. Tijekom studija pauzirao je dva semestra zbog služenja vojske u Celju (Slovenija).[1]
Za đakona Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je u sarajevskoj katedrali 2. prosinca 1979. godine. Za svećenika se zaredio 4. srpnja 1980. godine u novosagrađenoj župskoj crkvi u Čajdrašu na zamolbu tadašnjeg župnika da ređenje bude u mladoj župi i u novoizgrađenoj župnoj crkvi. Mladu misu slavio je u župi Čajdraš 13. srpnja 1980. godine. Od 1980. do 1981. bio je kapelan u župi Presvetog Trojstva u Novom Sarajevu, pa to kraja listopada iste godine u župi Presvetog Srca Isusova u Prozoru.[1]
U Innsbrucku je magistrirao teologiju na poslijediplomskom studiju liturgike 30. listopada 1982. godine radom Die eucharistische Konzelebration te licencijat iz teologije 5. studenog 1985. godine: liturgika, dogmatika i moralna teologija radom Die eucharistische Konzelebration. Eine liturgie-geschichtliche Untersuchung mit besonderer Berücksichtigung des Vaticanum II. .[1]
U dva navrata privremeni upravitelj rodne župe Čajdraša. Od 1991. godine redoviti je ispovjednik u sjemenišnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda. Od 2000. godine kapelan je magistral je Suverenog malteškog vojnog reda. Dana 14. veljače 2011. godine imenovan je kapelanom Njegove Svetosti s naslovom monsinjora. Vojnim župnikom Vojne biskupije Njemačke za vjernike-katolike pripadnike EUFOR-a koji djeluju u Bosni i Hercegovini od 29. travnja 2004. godine do 31. prosinca 2012. godine. [1]
Bio je notar u kancelariji Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog, osobni tajnik vrhbosanskog nadbiskupa mons. dr. Marka Jozinovića i notar u Crkvenom sudu Vrhbosanske nadbiskupije. Bio je članom mnogih vijeća: Vijeća Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral u Zadru, Uredničkog odbora liturgijsko-pastoralnog listića Živo vrelo, Vijeća BKJ za liturgiju, Vijeća BKJ za Međunarodne euharistijske kongrese, Karitativnog vijeća Vrhbosanske nadbiskupije, Katehetskog vijeća BK BiH, član i tajnik Liturgijskog vijeća BK BiH, Vijeća za međureligijski dijalog BK BiH. Od 1996. godine dijecezanski je ravnatelj Papinskih misijskih djela Vrhbosanske nadbiskupije, a od 1997. godine predsjednik Misijskog vijeća Vrhbosanske nadbiskupije. Od 1999. godine ceremonijar je u sarajevskoj prvostolnici, te zadužen za liturgijski odgoj bogoslova u Vrhbosanskoj katoličkoj bogosloviji u Sarajevu. Od 1999. godine ravnateljem je dušobrižničke skrbi katoličkih vjernika pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi u BiH. Od 2000. godine voditelj je i koordinator Dušobrižništva vojske i policije Vrhbosanske nadbiskupije. Od 2001. do 2011. godine u dvama navratima nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela Bosne i Hercegovine. Od 2001. godine član je Povjerenstva za civilnu službu Federacije BiH. Ravnatelj je Ureda katoličkog dušobrižništva Federalnog ministarstva obrane BiH od 2005., a od početka sljedeće godine ravnatelj je Ureda katoličkog dušobrižništva Ministarstva obrane BiH. Od 31. ožujka 2015. godine kao predstavnik Biskupske konferencije BiH član je Papinskog vijeća za međunarodne euharistijske kongrese.[1]
Urednik službenog glasila Vrhbosna. Od 2001. zamjenik je glavnog urednika misijskog informativnog lista Radosna vijest. Od siječnja 2010. godine član je Hrvatskog društva katoličkih novinara. [1]
Na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji je od 1986. predavač je liturgike, liturgijskog pastorala i njemačkog jezika te ispitivač pastoralne liturgijskog pastorala na jurisdikcijskim ispitima. Od iste godine predavač je njemačkog njemačkog jezika na Katehetskom institutu u Sarajevu. Od 1987. godine profesor je liturgike i liturgijskog pastorala na Teološkom institutu u Mostaru. Od 2009. godine predavač je pri katedri liturgike na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu. Od akademske godine 2014./2015. profesor liturgike na Studiju glazbene umjetnosti u Kreševu, dio Sveučilišta u Mostaru. [1]
Angažiran za (liturgijsku) pripremu Katoličkog dana: [1]
- od 2002. član Povjerenstva BK BiH za
- član središnjeg Odbora u Beču za liturgijsku pripremu 22. svibnja 2004. godine u Mariazellu u Austriji
- od 2002. član je Povjerenstva Vrhbosanske nadbiskupije
- od 2005. član je Povjerenstva za pripravu slavlja Srednjoeuropskog Katoličkog dana na Kupresu 21. svibnja 2005.
Tri puta je bio član Odbora za pripremu dolaska pape Ivana Pavla II. i pape Franje u Bosnu i Hercegovinu zadužen za Povjerenstvo za liturgiju, te je sva tri puta (Sarajevo 1997., Banja Luka 2003. i Sarajevo 2015.) pripremio i vodio cjelokupnu liturgiju papina dolaska. Voditeljem Liturgijsko-glazbenog povjerenstva proglašenja blaženima Drinskih mučenica imenovan je 1. travnja 2011. godine te je pripremio i vodio liturgiju beatifikacije u Sarajevu 24. rujna 2011. godine. [1]
Dekretom Biskupske konferencije BiH od 6. studenog 2015. god. imenovan je ravnateljem Caritasa BiH. [1]
Djela
Napisao je, preveo i priredio više članaka i brošura. Članke je objavio u Vrhbosni, Svetoj Ceciliji, Krijesnici, Vjesniku Đakovačke i Srijemske biskupije, Hrvatskoj misli, Službi Božjoj, Studia Vrhbosnensia, Radosnoj vijesti, Vrhbosnensia, Magnificatu, Katoličkom tjedniku, Svjetlu riječi, Našim ognjištima, Gorućem grmu. Sastavio Obrednik redovničkog zavjetovanja sestara Služavki Malog Isusa, knjigu Čajdraš u mome srcu. Povijest župe Čajdraš i kronološki prikaz otvorenog napada na pripadnike brigade Hrvatskog vijeća obrane – Zenica, te događanja nakon toga u zeničkoj župi Čajdraš, liturgijske vodiče, tematske DVD-e i dr. Do kraja veljače 2018. godine opus mu čine: 60 znanstvenih radova, 392 druga rada i priloga i održao 41 predavanje. Od 1986. redovito priprema razne imendanske kalendare za razne izdavače katoličkih kalendara Crkve u Hrvata. Od 2008. priprema Direktorij za euharistijska slavlja i liturgiju časova Vrhbosanske nadbiskupije, Banjolučke biskupije, Kotorske biskupije i Barske nadbiskupije.[1]