Fra Toma Ilirik (Vrana, između 1450. i 1460. (neki preciziraju na 1484./85.[1]) — Carnoles (po nekima Menton[1]), 1527. ili 1528.), hrvatski katolički svećenik, teolog, čuvar pravovjerja, polemičar, obnovitelj Crkve[2] hodočasnik i putujući propovjednik.[1] Obilježio je predtridentinsku katoličku obnovu.[3]
Životopis
Rodio se je između 1450. i 1460. godine u Vrani [2] u Dalmaciji. Iz nadimka Ilirik (u povijesnim vrjelima je Tommaso Schiavone ili fra Tommaso d’Osimo) slijedi da je bio iz hrvatske obitelji, s obzirom da se u srednjovjekovnim izvorima ilirski i Ilirija istoznačnice za Hrvatsku i hrvatski jezik. Kao dijete je s obitelji preselio u mjesto Osimo kod Jakina na Apeninskom poluotoku. U djetinjstvu je čuvao koze. Nema podataka o njegovom kasnijem obrazovanju, no poslije je tečno govorio latinski jezik. Tvrdio je da je bio profesor teologije. Ušao je u red franjevaca opservanata Jakinske provincije[1] u osimskom samostanu Manje braće.[3] Za svećenika se je zaredio 1510. godine te je propovijedao vjeru putujući, isprve po selima jakinske okolice, pa po inim gradovima po Italiji a potom 1515. je otišao u hrvatske krajeve, propovijedajući po Dubrovačkoj Republici. Životni put ga je poslije odnio u Svetu zemlju, francuske krajeve, Švicarsku, Španjolsku.[1] Putujući cijelom Europom najviše je bio u sjevernoj Italiji te u središnjoj i južnoj Francuskoj gdje je osnovao tri marijanska svetišta, najpoznatije od kojih je svetište Naše Gospe (Notre-Dame) u Arcachonu blizu Bordeauxa.[3]
Povukao se iz javnog djelovanja 1525. te otišao kod Mentona boraviti u samostanu sv. Marije Carnolèske, današnja Kneževina Monako.[1] 1527. ga je papa Klement VII. imenovao za čuvara pravovjerja.[2] Imenovao ga je velikim inkvizitorom u Savojskom Vojvodstvu radi iskorjenjivanja luteranstva i valdenzijanstva.[1] Fra Toma je propovijedao svugdje po Europi. Bio je protuluteranski polemičar i obnovitelj Crkve. U svom je vremenu u Europi glasio kao 'kapitalan autor' i jako je privlačio ljude.[2] Fra Toma je utemeljio nekoliko marijanskih svetišta.[4]
Umro je na glasu svetosti 1527. ili 1528. u Carnolesu (Mentonu?[1])u južnoj Francuskoj kao veliki čudotvorac i veliki prorok.[2] Umro je na putu od oratorija do klaustra, a na mjestu smrti zabilježena su čuda.[1] Proces njegove beatifikacije pokrenut je 1612. ali je međuvremenu zastao. Splitski KBF pokrenuo projekt proučavanja života i rada fra Tome Ilirika radi aktiviranja procesa za njegovo proglašenje blaženim.[2]
Djela o fra Tomi Iliriku
- Mladen Parlov: Fra Toma Ilirik, 2025.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 vh: Toma Ilirik – franjevački svećenik i putujući propovjednik. Hrvatski fokus. 2. travnja 2025. Pristupljeno 11. lipnja 2025.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 A.A.: Don Mladen Parlov predstavlja knjigu 'Fra Toma Ilirik' u Splitu: 'Važan doprinos razumijevanju baštine velikana' . Dalmatinski portal. 9. lipnja 2025. Pristupljeno 10. lipnja 2025.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 milanN: FRA TOMA ILIRIK IZ VRANE: predavanje prof. dr. sc. don Mladena Parlova . Hrvatska udruga Benedikt. 28. studenoga 2024. Pristupljeno 11. lipnja 2025.
- ↑ IKA: Predstavljanje knjige "Fra Toma Ilirik" na KBF-u u Splitu . Hrvatska katolička mreža. 11. lipnja 2025. Pristupljeno 11. lipnja 2025.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.