Toggle menu
244,6 tis.
90
18
634,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Tomás Luis de Victoria

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Tomás Luis de Victoria

Tomás Luis de Victoria (Ávila, oko 1548.Madrid, 1611.), španjolski skladatelj, orguljaš, pjevač i kapelnik. Osim u Španjolskoj, neko je vrijeme djelovao i u Italiji.

Životopis

Tomás Luis de Victoria rođen je u Ávili kao sedmo od jedanaestero djece u obitelji. Nakon smrti oca 1557. godine, brigu o obitelji preuzima stric Juan Luis. Prva znanja o glazbi mladi je Tomás Luis stekao kao pjevač u zboru katedrale u Ávili. Tamo su, u to vrijeme, kao maestros de capilla djelovali Gerónimo de Espinar (1550. – 1558.) i Bernardino de Ribera (1559. – 1563.). Ribera je bio jedan od najznačajnijih španjolskih skladatelja onog doba.

Victoria u dobi od oko 17 godina odlazi u Rim. Tamo nastavlja svoje obrazovanje u isusovačkoj instituciji Collegio Germanico. U to je doba Giovanni Pierluigi da Palestrina službovao kao maestro di capella u sestrinskoj instituciji Seminario Romano te je Victoria mogao doći u doticaj s njim. Victoria je u Rimu djelovao kao pjevač i orguljaš u više crkava, primjerice u crkvi S. Maria di Monserrato. Godine 1575. zaređen je za svećenika. U razdoblju od 1575. do 1577. djelovao je kao kapelnik u Collegio Germanico. U sljedećim se godinama više posvetio pastoralnom radu te brizi za bolesne i siromašne, ali je ostao aktivan i kao skladatelj.

Do 1585. Victoria je objavio osam knjiga sakralne glazbe. Godine 1583. u posveti kralju Filipu II. u Missarum libri duo izražava želju za povratkom u Španjolsku. Filip II. na tu je želju odgovorio imenovavši ga kapelanom svoje sestre Marije, udovice cara Maksimilijana II., koja se povukla u samostan Descalzas Reales u Madridu. Tamo je Victoria ostao do svoje smrti 1611. godine.

Stvaralaštvo

Victoria je skladao isključivo sakralna djela s tekstovima na latinskom jeziku. Pri skladanju novih djela vrlo često je koristio materijale iz svojih ranijih skladbi. Jezgru njegova stvaralaštva čini dvadesetak misa, oko 45 moteta i druge skladbe sa specifičnim liturgijskim funkcijama – magnificati, službe za mrtve i za Veliki tjedan (uključujući tužaljke i dvije dramatske muke) te niz himana.

Njegov je stil – poput stila Orlanda di Lassa – obilježen brigom za izražajnost teksta, a njegove skladbe – poput skladbi Giovannija Pierluigija da Palestrine – odlikuje jasnoća i unutarnja logika.[1] Ponekad koristi i neke malo slobodnije skladateljske postupke čija je svrha naglašavanje važnih dijelova teksta.

U usporedbi s nekim suvremenicima – primjerice Palestrinom, Lassom i Williamom Byrdom) – Victoria za sobom nije ostavio mnoštvo djela različitih žanrova, ali je svojim stvaralaštvom uvelike utjecao na tijek europske glazbe druge polovice 16. stoljeća. Osim u Europi, njegov se utjecaj – zahvaljujući Španjolskoj kao kolonijalnoj sili – proširio i na Novi svijet.

Izvori

  1. Brown, Howard M. – Stein, Louise K., Glazba u renesansi, Zagreb: HMD, 2005., str. 321. ISBN 953-6090-24-4

Literatura

Vanjske poveznice