Teutonci su bili spomenuti kao germansko pleme spominjano od strane grčkih i rimskih autora, posebice Strabona i Marcusa Velleiusa Paterculusa i obično u uskoj vezi s Cimbrima, čiji je etnička pripadnost predmet spora između Gala i Germani. Prema Ptolomejevoj karti, oni su živjeli u Jutlandu, u dogovoru s Pomponijem Melaom koji ih je smještao u Skandinaviji (Codanonia).
Prije 100. godine prije Krista, mnogi Teutonci kao i Cimbri, migrirali su na jug i zapad u Podunavlje, gdje su se susreli širenjem rimske republike. Tijekom krajem 2. stoljeća prije Krista, Teutonci i Cimbri su zapamćeni po prolascima kroz zapad Galije i napadima na rimsku Italiju. Nakon odlučne pobjede nad Rimljanima u Noreji i Arausiju, Cimbri i Teutonci su razdijelili snage te zatim su poraženi odvojeno od Gaja Mariusa godine 102. godine prije Krista i 101. prije Krista, zavštekom Cimbrijskog rata. Teutonci su poraženi bio je u bitci kod Aquae Sextiae (u blizini današnjeg Aix-en-Provence).
Masovno samoubojstvo teutonskih žena
Prema Valeriju Maksimu i Florusu (koji je i živio mnogo kasnije), Teutonski kralj, Teutobod, odveden je u okovima nakon poraza. Prema uvjetima predaje, tristo udanih žene je trebalo biti predano u ropstvu Rimljanima. Kad su Teutonski matroni čuli za ove uvjete, oni su prvi tražili od konzula da bi mogli biti odvojeni za službu u hramovima Ceres i Venere, a zatim, kada im je zahtjev bio odbijen i kad su bili uklonjeni su od strane liktora, one su pobile svoju djecu, a sljedećeg jutra sve su pronađene mrtve zadavivši jedne drugi tijekom noći. Ovaj je čin ušao u rimsku legendi o germanskom junaštvu.
Vidi još
- Teutonski viteški red
- izreke: lat. Furor Teutonicus