Teufik Selimović

Teufik Selimović, visoki republički i državni dužnosnik, dužnosnik OZNE. Brat bošnjačko-srpskog književnika Meše Selimovića i partizanskog oficira Ševkije.

Dobio je nadimak Buđoni po sovjetskom generalu Semjonu Mihajloviču Buđoniju, heroju Sovjetskog Saveza, Staljinovom intimusu, jednoj od rijetkih osoba koji je unatoč brojnim ratnim porazima preživio sve Staljinve čistke. Bio je istaknuti tuzlanski partizan i komunist. Poslije rata načelnikom OZNA-e. Bio je zloglasni istražitelj. Obnašao je i dužnost pomoćnika ministra unutarnjih poslova zadužen za zatvorski sektor. Ne zna se je li Teufik Selimović bio opak, nemoralan, obijestan ili krajnje osvetoljubiv. Kao visoki i svemoćni dužnosnik, razočaran i uvrijeđen postupkom bratu Ševkiji kojeg su strijeljali zbog otuđenja namještaja, uhićivao je i zatvarao kako je htio, u čemu su mu bile dopuštene sve metode. To je osobito došlo u doba nakon Rezolucije Informbiroa kada se ljude uhićivalo i osuđivalo na robije u zloglasnim kaznionicama na Golom otoku, u zatvorima u Zenici ili Foči. Onda se ljude moglo uhititi i zbog nepostojeće krivnje a na osnovu anonimne dojave.

Na Selimovićevoj su meti bili supruzi zgodnih žena, koji su zbog toga bivali utamničeni u kazamatima po Jugoslaviji. U zamjenu za blaži tretman svojih zatočenih muževa, seksualno ih je iskorištavao. Naposljetku je završio i sam u svojemu zatvoru KPD Zenici. Kažnjen je robijom od pet godina. Osuđen je 1952. godine. Kažnjen je takvom kaznom za sitnu stvar, neku krađu namještaja. Zanimljiva je podudarnost što mu je brat Ševkija zbog toga osam godina prije suđen i strijeljan. Po svemu sudeći, seksualne zloporabe su pravi razlog. Anegdota je da se pobunio kad je u zatvorskom ekonomatu zadužio standardnu zatvoreničku obuću - drvene cokule. Pobunio se, na što mu je skladištar pokazao uputstvo o propisanoj obući i odjeći zatvorenika koji je potpisao sam Teufik Selimović, pomoćnik ministra.