Symon Petljura
Symon Petljura | |
Rodno ime | Симон Васильович Петлюра |
---|---|
Rođenje | Poltava, Ukrajina 10. svibnja 1879. |
Smrt | Pariz, Francuska 25. svibnja 1926. |
Uzrok smrti | atentat |
Nacionalnost | Ukrajinac |
Zanimanje | političar |
Potpis | |
Portal o životopisima |
Symon Petljura (ukr. Симон Васильович Петлюра, čita se Symon Vasyljovyč Petljura); (Poltava, 10. svibnja 1879. – Pariz, 25. svibnja 1926.); je ukrajinski vojskovođa i politički dužnosnik, jedan od glavnih vođa i zagovaratelja ukrajinske neovisnosti u Ruskoj revoluciji. Petljura je ujedno bio publicist, pisac i novinar. Za vrijeme ukrajinske neovisnosti od 1918. do 1920. Petljura se nalazio na čelu Ukrajinske države. Bio je jedan od više odgovornih za antisemitske pogrome koji su uništili židovske zajednice u Ukrajini i Poljskoj. Na njega je u Parizu izvršio atentat židovski anarhist Sholom Schwartzbard, nakon čega je Petljura preminuo.
Ranija biografija
Symon Petljura je rođen u tradicionalnoj ukrajinskoj obitelji kod oca Vasylja Petljure i Olhe Marčenko. Symon je u mladosti pohađao paroške škole te je odlučio postati pravoslavni svećenik. Od 1898. polazi seminare Ruske pravoslavne crkve u središnjoj Ukrajini odnosno Poltavi koja se nalazi u sklopu Ruskog Carstva. Nakon toga priključuje se Ukrajinskoj revolucionarnoj stranci, i pod prijetnjama da bi mogao biti uhićen, 1902. bježi u Jekaterinodar na ruskom Kubanu gdje su većinu stanovnika činili Ukrajinci odnosno Kubanski kozaci.
Na Kubanu svojim aktivnim radom na stvaranju autonomije lokalnog stanovništva i Kubanske vojne organizacije, prilikom čega je potpomogao očuvanje 200 tisuća ukrajinskih povijesnih dokumenata, biva uhićen 1903. godine. Iz pritvora je pušten 1904. i kratko se nastanjuje u Kijevu. Nakon kratko provedenog vremena u Kijevu seli se u grad Lavov, u zapadnoj Ukrajini koja se nalazila u sklopu Austro-Ugarske. U Lavovu je nastavio svoj proukrajinski rad pod pseudonimom Svjatoslav Tagon.
U zapadnoj Ukrajini Petljura je uspješno surađivao sa ukrajinskim piscima Ivanom Frankom i Volodymyrom Hnatjukom. Surađivao je na izgradnji nekoliko proukrajinskih časopisa te je djelovao u sklopu "Znastvenog društva Taras Ševčenko". Godine 1905. Petljura se kratko vratio u Kijev, a potom je otputovao u Petrograd odnosno središte Ruskog Carstva kako bi zagovarao neovisnu Ukrajinu kroz socijal-demokratski časopis Slobodna Ukrajina. Kratko vrijeme boravio je i u Moskvi gdje je upoznao i oženio Olgu Bilsku (1885.) s kojom je imao kćer Lesju (1911.).
U Pariškom egzilu, Petljura je usmjeravao aktivnosti vlade Ukrajinske nacionalne republike. Pokrenuo je tjednik Tryzub, a nastavio je uređivati i pisati brojne članke s naglaskom na pitanja koja se bave nacionalnim ugnjetavanjem u Ukrajini. Sumnja se, da je atentator vrbovan kao agent NKVD. Nedugo zatim, NKVD je likvidirao Petljurine dvije sestre, časen sestre u samostanu u Poltavi.
Danas u suvremenoj Ukrajini, Petljura je nacionalni junak, brojni su njegovi spomenici, imena ulica i muzej. Na 80. godišnjicu atentata Kijevsko nacionalno sveučilište Taras Ševčenko izdalo je dvanest svezaka njegovih djela, uključujući članke, pisma i povijesne dokumente.
Literatura
- English audiobook Symon Petliura Yevhen Konovalets, Stepan Bandera - Three Leaders of Ukrainian Liberation Movement murdered by the Order of Moscow
- Zbirnyk pamiaty Symona Petliury (1879–1926); (Prag, 1930.)
- Lototskyi, O.; Symon Petliura (Varšava, 1936.)
- Zhuk, A.; (ed). Symon Petliura v molodosti: Zbirka spomyniv (Lviv, 1936.)
- Ivanys, V.; Symon Petliura—prezydent Ukrainy, 1879–1926 (Toronto, 1952.)
- Symon Petliura: Statti, lysty, dokumenty, 3 vols (New York, 1956, 1979; Kyiv, 1999.)
Vanjske poveznice
|