Ovo je članak o otoku u Brijunskom arhipelagu. Za otok iz skupine Paklinskih otoka pogledajte članak Jerolim.| Sveti Jerolim | |
|---|---|
| Podatci | |
| Smještaj | sjeverni Jadran |
| Otočna skupina | Brijuni |
| Koordinate | 44°53′57″N, 13°47′16″E |
| Država |  Hrvatska
|
| Površina | 0,125962[1] km2 |
| Obalna crta | 1,554[1] km |
| Broj stanovnika | 0 |
 |
Ovaj članak ili dio članka zahtijeva stilsku doradu. (Rasprava) Članci na Hrvatskoj internetskoj enciklopediji (HIE) moraju biti pisani enciklopedijskim stilom. |
Sveti Jerolim je otočić u Brijunskom otočju. Zajedno s obližnjim otočićem Kozadom nalazi se u sklopu Nacionalnog parka Brijuni. Otočić je otvorenog tipa, a za sigurnost turista na njemu brinu djelatnici ove javne ustanove. Duljina je 562 m, a najviši vrh se nalazi na 19 m nadmorske visine. Na sjevernoj strani nalazi se mandrač okružen kamenim molovima s lukobranima. Dubine na glavama pristana su oko 3m. Na južnoj strani je pogodno mjesto za kupanje na žalu uz stijene okruženo čempresima.
Početkom 90-ih godina 20. stoljeća Sveti Jerolim postaje sastavni dio Nacionalnog parka. Od konca Drugog svjetskog rata do 90-ih bio je slovensko odmaralište za invalide, ali i djevojke iz kaznenopopravnih domova. Slovenci su Sv. Jerolim nazivali Stenjak, što je imalo svoju potporu u kamenolomu i velikim stijenama na otoku. Kamenolom su na Sv. Jerolimu počeli eksploatirati još za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije. Kameni blokovi vozili su se u Veneciju, Pulu i na Veli Brijun. Tim su kamenjem izgrađene sve kuće na otočiću koje su služile kao spavaonice. Prije Drugog svjetskog rata bio je u vlasništvu obitelji iz Austrije koja je na vrhu izgradila vilu s dvorištem i dva bunara. Na rubu jedne od terasa vile izgrađena je kapelica u čast zaštitnika Svetog Jerolima pa je upravo zbog toga i dobio ime. Kapelice više nema, vidljivi su samo temelji. Ispod brdašca je ulaz u špilju. Za vrijeme bombardiranja u Drugom svjetskom ratu špilja je bila sigurno utočište za mnoge mještane iz obližnjeg Štinjana.
Na otočiću se nalaze dvije uređene plaže. Tijekom turističke sezone na dan ih posjeti od 150 do 200 turista koji dolaze turističkim brodicama iz Pule, Fažane i Puntižele. Iako je Sv. Jerolim nenastanjen na njemu ipak živi deset koza, 20-ak pauna i jedna od najvećih kolonija galebova na sjevernom Jadranu. Slična takva kolonija postoji i na otoku Fraškeriću kod Banjola. Planira se dovesti još nekoliko muflona, koja ovca, a možda i koja kokoš ili puran. Turistima je tijekom ljeta na raspolaganju i kafić te tuševi, roštilj i pitka voda. U vodama oko otočića dozvoljeno je kupanje i ronjenje na dah, dok su profesionalni izlov ribe i ronjenje s bocama strogo zabranjeni. U lučicu stane desetak manjih brodica i jedna veća barka. Čelo obale ostaje uvijek prazno jer se na to mjesto vežu turističke brodice.
Ljepotu i mediteransku idilu Sv. Jerolima nagrđuju mnogobrojne ruševine. Početkom Domovinskog rata otok je bio devastiran. Kamene kuće na obali ostale su čitave dok su drvene barake po brežuljku potpuno uništene. Na otoku se za sada ne planira gradnja ni adaptacija, a ni u skorijoj budućnosti.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Državni program zaštite i korištenja malih, povremeno nastanjenih i nenastanjenih otoka i okolnog mora. Istarska županija, Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, str. 3.Arhivirano 30. lipnja 2013.
| ||||||||||||||||
.svg){kind=small}