Svarun, ekološka i mirovna inicijativa (»radna grupa«). U proljeće 1986. dobiva ime Svarun (po Svarogu;[1] Svàrūnu). U pojedinim se izvorima drži pokretom, prethodnicom sadašnje Zelene akcije.[2] Drugi ga drže inicijativom jedne generacijske grupe.[3]
Povijest
Druge polovine 1980-ih, u osobitoj društveno-političkoj situaciji, Svarun je započeo svoje djelovanje kao »radna grupa« pri Savezu socijalističke omladine Hrvatske, sve s ciljem postizanja legalnoga statusa. U prvo je vrijeme djelovanje bilo polulegalno, a poslije uskraćivanja prostorija OK SSOH Trnje djelovanje je potpuno ilegalno i naposljetku legalno u okvirima sveučilišne konferencije tadanje omladinske organizacije.
Ekologija, nenasilje, ravnopravnost spolova, duhovnost, antiautoritarnost, bile su temeljne odrednice okupljanja i djelovanja. Poslije se odvojila feministička skupina započela djelovati kao »Ženska grupa Trešnjevka«. Otpočinjanjem procesa slobodnoga političkog djelovanja Svarun prestaje s radom, dok se dio ključnih osoba priključio koaliciji »Europskoj zelenoj listi« na prvim višestranačkim izborima u Hrvatskoj.[2]
Svarun se zalagao protiv gradnje druge nuklearne elektrane, koja se trebala graditi južno od Zagreba, te za pravo na prigovor savjesti.
Unutarnje poveznice
- Pokušaji za legalno formiranje ekološkoga društva »Ekološka javnost« na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Literatura
- »Džepovi otpora«, razgovor s Vesnom Janković, razgovarala Dea Vidović, Portal Kulturpunkt.hr, Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva (udruga) i Savez udruga Klubtura, Zagreb, 2010., ISSN 1848-2627 (online), mrežno gradivo objavljeno 6. siječnja 2010., 19:23, pristupljeno 19. studenoga 2014.
Izvori
- ↑ Dražen Šimleša, Snaga utopije : anarhističke ideje i akcije u drugoj polovici dvadesetog stoljeća, 2. prošireno izd., Što čitaš?, Zagreb, 2005., ISBN 953-7200-08-6, str. 221. (NSK)
- ↑ 2,0 2,1 Benjamin Perasović, Urbana plemena: sociologija subkultura u Hrvatskoj, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2001., ISBN 953-169-054-5, str. 320. i 321. (NSK)
- ↑ Vesna Barilar, Sanja Kajinić, Biljana Kašić, Nataša Lalić, Jasminka Pešut, Andreja Zeljak, i dr., Aktivistkinje : kako ’opismeniti’ teoriju, Centar za ženske studije, Zagreb, 2000., ISBN 953-97414-4-0, str. 219. (NSK)