Ovo je članak o Stupa (uređaj). Za druga značenja pogledajte Stupe-naseljeno mjesto. | |
| Georg Andreas Böckler [1], 1661. | |
| Gravura | |
| Knjižnica vojvode Augusta (njemački: Herzog August Bibliothek Wolfenbütte) [2], Wolfenbüttel [3] | |
| Portal: Likovna umjetnost |
Stupa [4] ili valjavica je uređaj za preradbu vune, sukna, pravljenje pusta, ali i za pranje i obnavljanje kakvoće sukna. Smještena je u objektima nalik vodenicama na tekućim vodama ili uz samu vodenicu, a napravljen je od korita i dvaju vodoravno pomičnih drvenih maljeva koji nasumičnim udaranjem - stupanjem, uz stalni dotok lužnate vode proizvodi grubo sukno. Djelovanjem mlaza vode i mehaničkih udaraca maljeva, vunena se tkanina zgušnjava te postaje čvrstom i nepromočivom.
Povijest
Postoji nekoliko biblijskih referenci koje se odnose na stupe (2. Kraljevima 18:17; Izaija 7:3 i 36:2; Malahija 3:2; Marko 9:3). Uz to, barem se jedna referenca pojavljuje u djelima starogrčkog logografa Lizija [5], napisanim u Ateni tijekom 5. stoljeća p.n.e.
U rimsko doba, na stupama su radili robovi dok je obrađivana tkanina bila do gležnja uronjena u ljudski urin u, za to napravljenim kadama. Urin je tada bio toliko važan za posao stuparenja da je rimski car Vespazijan uveo Rimski porez na urin [6]. Ustajali urin, bio je izvor amonijeve soli i koristio se za ispiranje i izbjeljivanje tkanine. Do srednjeg vijeka, u proces stuparenja uveden je mekani zemljasti materijal sličan glini koji se prirodno pojavljuje kao nečisti hidratizirani aluminijski silikat, a koji je imao sposobnost obezbojenja tkanine od ulja ili drugih tekućina kao što je vino. Do križarskih ratova krajem jedanaestog stoljeća, stupe su bile u funkciji u cijelom, tada poznatom, srednjovjekovnom svijetu. Pretpostavlja se da se u Europi pojavljuju u 9. ili 10. stoljeću. Najranija poznata referenca na stupe u Francuskoj koja datira oko 1086. godine, pronađena je u Normandiji [7].
Osobine
Metoda rada sa stupama bila je mnogo jednostavnija od tkanja. U njima bi se vuna zbog djelovanja lužnate vode omekšala, pa bi ju valjanje, uz sinkronizirane [8] mehaničke udarce drvenim batovima, sabijalo, zgušnjavalo, podebljavalo, pa su se vlakna isprepletala, tako da bi na kraju procesa nastalo čvrsto i nepromočivo sukno. Loša strana valjanog sukna bila je njegova težina, tvrdoća i neelastičnost, te je zato bilo puno trajnije od današnjih tkanina, ali je istovremeno bilo i svrsishodnije vremenima u kojima se proizvodilo jer su ga mahom nosili ljudi po kišnom ili snježnom vremenu bez uporabe kišobrana koji se prvi put pojavljuju u rasklopivom obliku u Engleskoj 1850. godine. Stupa je najčešće bila smještena u posebnim radionicama nalik vodenicama koje su podizane uz vodotoke, mada su se često gradile uz vodenice kao njihov dio, ali ponekad i na potpuno otvorenom prostoru.
Galerija
-
-
-
Srednjovjekovna stupa na otvorenom -
Izvori
- ↑ "Georg Andreas Böckler" (engl.). lindahall.org/. https://www.lindahall.org/georg-andreas-bockler// Pristupljeno 10. siječnja 2021.
- ↑ "Knjižnica vojvode Augusta" (engl.). mastersportal.com/. https://www.mastersportal.com/universities/9690/duke-august-library.html?logout=true/ Pristupljeno 10. siječnja 2021.
- ↑ "Wolfenbüttel" (engl.). niedersachsen-tourism.com/. https://www.niedersachsen-tourism.com/destinations/cities-in-lower-saxony/wolfenbuettel/ Pristupljeno 10. siječnja 2021.
- ↑ "Fulling" (engl.). witheridge-historical-archive.com/. http://www.witheridge-historical-archive.com/fulling.htm/ Pristupljeno 10. siječnja 2021.
- ↑ "Lizije" (engl.). britannica.com/. https://www.britannica.com/biography/Lysias-Greek-writer/ Pristupljeno 10. siječnja 2021.
- ↑ "Porez na uri" (engl.). nationalgeographic.com/. https://www.nationalgeographic.com/news/2016/04/160414-history-bad-taxes-tax-day// Pristupljeno 10. siječnja 2021.
- ↑ J. Gimpel, The Medieval Machine (2. izdanje, Pimlico, London, 1992. pretisak)
- ↑ "Sinkronizacija". enciklopedija.hr/. https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=56141/ Pristupljeno 10. siječnja 2021.