Toggle menu
309,3 tis.
59
18
530,1 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Kianit

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Kianit

Općenito
KategorijaMineral
Kemijska formulaAlVI AlVI[OSiO4]
Identifikacija
Bojaplavkasta, siva, smeđasta, gotovo crna (zbog čvrstih uklopaka), zelena
Kristalni habituspločastostupićast
Kristalni sustavtriklinski
Sraslacisraslaci sa sraslačkom osi okomitom na {100} i {121}
Kalavostsavršena po {100}, jasna po {010}
Mohsova tvrdoća4 – 5 u smjeru osi c, 6,5 – 7 u smjeru osi b
Sjajstaklast do sedefast
Indeks lomaNp = 1,712, Nm = 1,722, Ng = 1,728
Pleokroizamtrikroizam, bezbojan-svijetloplavi-plavi
Ogrebbijel
Gustoća3,56 – 3,67
Prozirnostproziran do poluproziran

Kianit (starogrčki: kyanos = plav) je tipičan plavi silikatni mineral, često nađen u aluminijem bogatim metamorfnim pegmatitima i/ili sedimentnim stijenama. Kianit je tipični mineral metamorfnih facijesa plavih škriljavaca.

On je član alumosilikatne serije koja uključuje polimorfe andaluzit i silimanit. Kianit je jako anizotropan te zbog toga njegova tvrdoća varira ovisno o kristalografskom smjeru. Iako je to obilježje gotovo svih minerala, kod kianita se ovo svojstvo može uzeti kao tipično i kao identificirajuća karakteristika.

Uporaba

Primarno se koristi kao vatrostalni materijal te u keramičkoj industriji, za pravljenje razne porculanske robe, uključujući i posuđa. Koristi se i kao električni izolator te kao abraziv. Kianit je važan i u rudarstvu. Koristi se i kao dragi kamen, iako je takva upotreba ograničena njegovim anizotropizmom i savršenom kalavošću. Konačno, kijanit je i cijenjeni mineral među kolekcionarima.

Minerali uz koje dolazi

Obično dolazi u asocijaciji s:

Veća ležišta

Kijanit u većim količinama nalazimo u Brazilu; Sjevernoj Karolini, SAD; Švicarskoj, Rusiji, Srbiji, Indiji i Keniji.

Prvi put je nađen u Pizzo Fornu, u Tessinu, Švicarska.

Drugi nazivi

Kijanit ima nekoliko alternativnih imena, uključujući disten i munkrudit. Bijelo-sivi kijanit još zovemo i reticit.

Identifikacija

Kijanitovi izduženi, stupićasti kristali jesu obično prvo što nam ukazuje na prepoznavanje minerala, baš kao i njegova boja (kada je uzorak plav). Minerali s kojima dolazi također su korisni pri identifikaciji, pogotovo ako su u blizini njegovi polimorfi ili staurolit, koji se vrlo često pojavljuje s kijanitom. No, najkorisnija karakteristika pri determiniranju kijanita je njegova anizotropija. Kijanit ima dvije potpuno različite tvrdoće na okomitim osima i to ga vrlo lako razlikuje od drugih minerala.

Polimorfi

Alteracije

Pri izuzetno visokim temperaturama i kijanit i oba njegova polimorfa mogu prijeći u mulit, Al6Si2O13.