Stanična jezgra nosi staničnu genetsku uputu koja određuje razvoj organizma. Okružena je dvjema membranama (jezgrinom ovojnicom), sastavljena od bjelančevina i dvaju slojeva lipida. Ona sadrži brojne rupice (jezgrine pore), koje propuštaju određene tvari iz jezgre i u jezgru. Jezgra sadrži jezgricu u kojoj se formiraju dijelovi ribosoma koji odvojeno izlaze u citoplazmu gdje se spajaju u ribosom.
Prvi ju je opisao Robert Brown 1831. godine.[1] U jezgri se nalazi mala organela, jezgrica koja diktira sintezu molekule RNK. Uloga: u sebi nosi genski materijal iz kojeg dolaze upute za sve životne aktivnosti stanice, u njoj je smještena molekula DNK koja je povezana proteinima i smještena u nukleoplazmu, unutarnji prostor jezgre.
Sljedeće strukture čine staničnu jezgru:[2]
Uloga stanične jezgre je:[3]
- genska informacija u DNK
- reduplikacija (odvostručenje) DNK
- transkripcija (prepisivanje) DNK
- RNK-obrada ("RNA splicing")
- dioba (mitoza, mejoza)
- izgradnja ribosomskih podjedinica
Vidi
Referencije
- ↑ Dujmović, Ivana. Stanica - temeljna jedinica života
- ↑ Krsnik-Rasol, M. Praktikum iz biologije stanice, Biološki odsjek PMF-a Zagreb
- ↑ Repozitorij Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu Jezgra i organizacija nasljedne tvari, slajd 3 (pristupljeno 24. ožujka 2017.)
Vanjske poveznice
- Repozitorij Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu Jezgra i organizacija nasljedne tvari, Unutarnja organizacija jezgre, slajd 6-7
Nedovršeni članak Stanična jezgra koji govori o biologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.