Jezgrine pore
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Jezgrine pore su rupice u ovojnici stanične jezgre. Ima ih od 3000 do 5000.[1] Promjera su od 5 do 100 µm.[2]One propuštaju određene tvari iz jezgre (mRNK) i u jezgru (proteini).[1] Kad transkripcijom nastane rRNK i spoji se s proteinima, nastaje kompleks koji se odvaja od jezgrice i kroz jezgrine pore izlazi iz jezgre u citoplazmu gdje se poslije formiraju ribosomi.[1]. Zahvaljujući porama postoji skladna komunikacija jezgre i citoplazme.[3] Oko svake pore je anulus, proteinski prsten. Anulus se odgovoran za kontrolirani promet molekula.[3]
Na mjestima gdje su pore spajaju se vanjska i unutarnja membrana.[1]
Referencije
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Stanična jezgra, Veterinarski fakultet
- ↑ Meštrović, Ozrenka. "292. Molim vas da mi napišete nešto o građi i funkciji stanice.". Odgovori na postavljena pitanja iz biologije. Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb. http://e-skola.biol.pmf.unizg.hr/odgovori/odgovor292.htm Pristupljeno 24. prosinca 2014.
- ↑ 3,0 3,1 "jezgra, stanična". Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=29122 Pristupljeno 20. studenoga 2014.
Vanjske poveznice
- Stanična jezgra, Medicinski fakultet u Rijeci, str. 5-8
- Šver, Lidija. Endomembranski sustav, organeli stanice, PBF Zagreb, str. 5-6
- Repozitorij Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu Jezgra i organizacija nasljedne tvari, slajd 5