Srećko Dragičević (1912. - Madrid, 1978.),[1] hrvatski diplomat i emigrantski djelatnik[2]
Ataše za kulturu (1941.-1945.)[1] i otpravnik poslova veleposlanstva NDH u Madridu. Neslužbeno zastupanje Hrvatske preuzeo je nakon što je veleposlanik grof Janko pl. Pejačević nakon sloma NDH otišao u Argentinu i prepustio mu veleposlanstvo. [2] Nakon ispražnjenog mjesta veleposlanika, od siječnja do svibnja 1945. upustio se u pregovore.[1] Dragičević je preuzetu dužnost zastupanja Hrvatske izvrsno obavljao dok su to dopuštale političke prilike, a to je srećom trajalo dosta dugo.[2] Od 1968. službeni predstavnik hrvatskih izbjeglica u Španjolskoj.[1]
Član Zajednice Hrvata u Španjolskoj (Union Croata en Espańa), čijem je Odboru bio predsjednik. Također bio je presjednik Središnjeg odbora Zajednice Hrvata u Španjolskoj za nastup na Međunarodnom euharistijskom kongresu u Barceloni. Za Kongres je s Andrijom Ilićem, Lukom Brajnovićem i fra Brunom Raspudićem pripremio brošuru Croatia.[2]
Suprug hrvatske kulturne djelatnice Nevenke Belić Dragičević, suosnivačice slavenskog odjela u znanstvenoj instituciji »Consejo Superior de las Investigaciones Cientificas«, zadužene za knjižnicu te ustanove i hrvatsku sekciju.[2]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 (špa.) studylib.es - Apuntes, Exámenes, Prácticas, Trabajos, Tareas Karlo Budor: Las relaciones diplomáticas hispano-croatas en el siglo XX, str. 16 (pristupljeno 14. listopada 2017.)
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Hrvatska revija 1, 2010. Gojko Borić: Hrvati u Madridu, 2010. (pristupljeno 14. listopada 2017.)
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.