Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Andrija Ilić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Andrija Ilić (Vis, 6. travnja 1917.Bury, Manchester, Engleska, 2002.), hrvatski domovinski i iseljenički književnik, prevoditelj i jezikoslovac[1]

Životopis

Rodio se je u mjestu Visu. U rodnom je mjestu završio pučku i građansku školu. U Splitu je maturirao na klasičnoj gimnaziji[1] u sjemeništu u Splitu. Jednu je godinu studirao teologiju,[2] a zatim u Zagrebu na Hrvatskom Sveučilištu na kojem je diplomirao 1942. iz romanskog jezikoslovlja, latinskog jezika i hrvatske književnosti. [1] Studije je nastavio na Sveučilištu u Beču gdje je 1944. doktorirao filozofiju.[2] Neko je vrijeme bio asistentom na Hrvat­skom sveučilištu u Zagrebu i lektor hrvatskog jezika i književnosti na Sveučilištu u Beču. [1] Konac rata i sovjetsku okupaciju dočekao je u Češkoj. Uspomene na ta zbivanja objavio je 1996. u Hrvatskoj zori. Bleiburški pokolj nije osobno doživio, ali mu je temom više njegovih pjesama, među kojima se ističe Slovenski psalam. [2] Poslije drugoga svjetskog rata ostao je u Austriji. 1947. je godine pošao u Englesku. Nešto poslije nastanio se je u Španjolskoj,[1] u Madridu.

Prije drugoga svjetskog rata objavio je pjesme, jezične studije, članke i prijevode u Omladini ,Plavoj reviji, Katoličkom tjedniku iz Sarajeva. Tijekom rata surađivao je u gotovo svim hrvatskim glasilima. Osobito je surađivao u Hrvatskoj reviji i Hrvatskoj smotri. Nakon ostanka u emigraciji, također je surađivao u skoro svim hrvatskim publikacijama. U Engleskoj je priredio i uredio dva broja revije Croatia.[1] Trag je ostavio i u tiskovinama Plugu, Hrvatskoj mladosti, Nastavnom vjesniku, Hrvatskom krugovalu, Novoj Hrvatskoj, Ustaškom godišnjaku, Glasniku sv. Terezije Maloga Isusa, Glasu omladine sv. Ante i inima. U emigraciji je nastavio pisati. Objavio je radove u više hrvatskih tiskovina, poput Danice iz Chicaga i Hrvatskog kalendara.[2] Nadahnuće za njegove pjesme bili su vjera, domovina, mati i more. Kvintesencija njegove vjere i prognaničke sudbine je njegova pjesama Molitva hrvatskih izbjeglica.[2]

Poslije drugoga svjetskog rata djelovao je i političku. Dijelom je skupine osnivača Hrvatskoga oslobodilačkoga pokreta osnovana 1956., čijim je bio glavnim tajnikom. Ostavio je trag u biltenu antiboljševičkog bloka narodâ ABN Correspondence – Bulletin of the Antibolshevik Bloc of Nations.[2] Bio je ministrom pravosuđa u vladi NDH koju je u Buenos Airesu uspostavio Ante Pavelić početkom pedesetih godina, a Ilić je u to vrijeme bio živio u Španjolskoj, gdje je bio tajnikom Hrvatskog narodnog odpora. Neki izvori navode da je vrlo usko i dobro surađivao a Maksom Luburićem s kojim je bio dobar prijatelj te poslije i vjenčani kum.[3]

Zadnju fazu života Ilić je proveo u Buryju kod Manchestera u Engleskoj, gdje je umro 2002. godine.[2]

Djela

Objavio je djela:[1][2]

- Lutanja (pjesme), Zagreb 1942.
- Draga zemlja (pjesme), Madrid 1952.
- O tugama i ljepotama Hrvatske (soneti), Buenos Aires 1952.
- Naša Hrvatska. Zemljopis, Narodopis, Gospodarstvo (urednik), Madrid 1968.
- memorandum La cara oculta del titoismo (Skriveno lice titoizma), suauktor Stjepan Hefer, 1972.
- brošura Croatia, za Euharistijski kongres u Barceloni (suauktor),

Urednik:[2]

- zbornik Naša domovina, Madrid, 1968.
- revija Croatia, Engleska (priredio i uredio dva broja)

Prijevodi: [2]

- Život sv. Aleksija (prijevod starofrancuskoga hagiografskog spijeva), Zagreb 1942.
- Hrvati i Srbi, dva stara različita naroda (djelo fra Dominika Mandića, surađivao u prijevodu na engleski)
- Kalvarija hrvatskog borca (»Calvary of a Croatian Freedom Fighter«, djelo Martina Grabarevića, prijevod na engleski)

Supotpisnik je Apel hrvatskih književnika i pisaca u emigraciji izi 1967. godine.[2]


Nagrade i priznanja

  • Šimun Šito Ćorić uvrstio ga je u svoju antologiju 60 hrvatskih emigrantskih pisaca, [1] a našao se je u još nekoliko antologija.[2]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Šimun Šito Ćorić: 60 hrv. emigrantskih pisaca, Šimun Šito Ćorić, (arhivirano na [1] 5. prosinca 2012. Pristupljeno 10. ožujka 2019.
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 Vladimir Lončarević: OTKRIVAO JE LICE TITOIZMA Kršćanski pjesnički impulsi Andrije Ilića. Glas Koncila. 21. veljače 2018. Pristupljeno 27. srpnja 2024.
  3. Mile Boban: Sjećanje na dr. Andriju Ilića, koji je živio u Londonu. Hrvatski fokus. 23. srpnja 2024. Pristupljeno 27. srpnja 2024.