Andrija Ilić (Vis, 6. travnja 1917. — Bury, Manchester, Engleska, 2002.), hrvatski domovinski i iseljenički književnik, prevoditelj i jezikoslovac[1]
Životopis
Rodio se je u mjestu Visu. U rodnom je mjestu završio pučku i građansku školu. U Splitu je maturirao na klasičnoj gimnaziji[1] u sjemeništu u Splitu. Jednu je godinu studirao teologiju,[2] a zatim u Zagrebu na Hrvatskom Sveučilištu na kojem je diplomirao 1942. iz romanskog jezikoslovlja, latinskog jezika i hrvatske književnosti. [1] Studije je nastavio na Sveučilištu u Beču gdje je 1944. doktorirao filozofiju.[2] Neko je vrijeme bio asistentom na Hrvatskom sveučilištu u Zagrebu i lektor hrvatskog jezika i književnosti na Sveučilištu u Beču. [1] Konac rata i sovjetsku okupaciju dočekao je u Češkoj. Uspomene na ta zbivanja objavio je 1996. u Hrvatskoj zori. Bleiburški pokolj nije osobno doživio, ali mu je temom više njegovih pjesama, među kojima se ističe Slovenski psalam. [2] Poslije drugoga svjetskog rata ostao je u Austriji. 1947. je godine pošao u Englesku. Nešto poslije nastanio se je u Španjolskoj,[1] u Madridu.
Prije drugoga svjetskog rata objavio je pjesme, jezične studije, članke i prijevode u Omladini ,Plavoj reviji, Katoličkom tjedniku iz Sarajeva. Tijekom rata surađivao je u gotovo svim hrvatskim glasilima. Osobito je surađivao u Hrvatskoj reviji i Hrvatskoj smotri. Nakon ostanka u emigraciji, također je surađivao u skoro svim hrvatskim publikacijama. U Engleskoj je priredio i uredio dva broja revije Croatia.[1] Trag je ostavio i u tiskovinama Plugu, Hrvatskoj mladosti, Nastavnom vjesniku, Hrvatskom krugovalu, Novoj Hrvatskoj, Ustaškom godišnjaku, Glasniku sv. Terezije Maloga Isusa, Glasu omladine sv. Ante i inima. U emigraciji je nastavio pisati. Objavio je radove u više hrvatskih tiskovina, poput Danice iz Chicaga i Hrvatskog kalendara.[2] Nadahnuće za njegove pjesme bili su vjera, domovina, mati i more. Kvintesencija njegove vjere i prognaničke sudbine je njegova pjesama Molitva hrvatskih izbjeglica.[2]
Poslije drugoga svjetskog rata djelovao je i političku. Dijelom je skupine osnivača Hrvatskoga oslobodilačkoga pokreta osnovana 1956., čijim je bio glavnim tajnikom. Ostavio je trag u biltenu antiboljševičkog bloka narodâ ABN Correspondence – Bulletin of the Antibolshevik Bloc of Nations.[2] Bio je ministrom pravosuđa u vladi NDH koju je u Buenos Airesu uspostavio Ante Pavelić početkom pedesetih godina, a Ilić je u to vrijeme bio živio u Španjolskoj, gdje je bio tajnikom Hrvatskog narodnog odpora. Neki izvori navode da je vrlo usko i dobro surađivao a Maksom Luburićem s kojim je bio dobar prijatelj te poslije i vjenčani kum.[3]
Zadnju fazu života Ilić je proveo u Buryju kod Manchestera u Engleskoj, gdje je umro 2002. godine.[2]
Djela
- Lutanja (pjesme), Zagreb 1942.
- Draga zemlja (pjesme), Madrid 1952.
- O tugama i ljepotama Hrvatske (soneti), Buenos Aires 1952.
- Naša Hrvatska. Zemljopis, Narodopis, Gospodarstvo (urednik), Madrid 1968.
- memorandum La cara oculta del titoismo (Skriveno lice titoizma), suauktor Stjepan Hefer, 1972.
- brošura Croatia, za Euharistijski kongres u Barceloni (suauktor),
Urednik:[2]
- zbornik Naša domovina, Madrid, 1968.
- revija Croatia, Engleska (priredio i uredio dva broja)
Prijevodi: [2]
- Život sv. Aleksija (prijevod starofrancuskoga hagiografskog spijeva), Zagreb 1942.
- Hrvati i Srbi, dva stara različita naroda (djelo fra Dominika Mandića, surađivao u prijevodu na engleski)
- Kalvarija hrvatskog borca (»Calvary of a Croatian Freedom Fighter«, djelo Martina Grabarevića, prijevod na engleski)
Supotpisnik je Apel hrvatskih književnika i pisaca u emigraciji izi 1967. godine.[2]
Nagrade i priznanja
- Šimun Šito Ćorić uvrstio ga je u svoju antologiju 60 hrvatskih emigrantskih pisaca, [1] a našao se je u još nekoliko antologija.[2]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Šimun Šito Ćorić: 60 hrv. emigrantskih pisaca, Šimun Šito Ćorić, (arhivirano na [1] 5. prosinca 2012. Pristupljeno 10. ožujka 2019.
- ↑ 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 Vladimir Lončarević: OTKRIVAO JE LICE TITOIZMA Kršćanski pjesnički impulsi Andrije Ilića. Glas Koncila. 21. veljače 2018. Pristupljeno 27. srpnja 2024.
- ↑ Mile Boban: Sjećanje na dr. Andriju Ilića, koji je živio u Londonu. Hrvatski fokus. 23. srpnja 2024. Pristupljeno 27. srpnja 2024.