Sokotranci
Sokotranci, semitski narod, vjerojatno himjaritskog porijekla, naseljen na otocima Sokotra i `Abd al-Kuri pred somalijskom obalom između Roga Afrike i Arapskog poluotoka. Prema jemenskom popisu 1990. ima ih 57,000.
Ime
Ime dolazi prema lokalitetu otoku Sokotri, od "Eipheba Sakhotora" ili "otok sreće."
Jezik
Sokotranci govore sokotranskim jezikom, verzijom straog himjaritskog jezika, a ima nekoliko dijalekata, južni, središnji, zapadni, sjeverni i `abd al-kurijski. Istoj populaciji po svoj prilici pripadaju govornici ovog istog jezika u Al-Mahara u Jemenu i Dhofara (ظفار) u Omanu.
Porijeklo i povijest
Sokotranci se razlikuju od svojih sjevernih rođaka Jemenskih Arapa i sudeći prema jeziku oni predstavljaju ostatke Himjarita koji su se pomiješali sa pripadnicima raznih drugih naroda, Grcima, Portugalcima i Afrikancima, te su u relativnoj izolaciji od arapskog i afričkog kopna uspjeli su sačuvati stari himjaritski jezik. Kroz svoju povijest otok je bio pod vlasti mahranskih sultana iz jugoistočnog Jemena, povremeno prekidanu portugalskim okupacijama između 1507. i 1511. Godine 1834. pokušavaju ga zauzeti Britanci, ali ne uspijevaju. Tek 1880.-ih pa do 1967. pod zaštitom je Britanaca, kada postaje dio Jemena. Glavni i najveći grad je Hadiboh.
Život i običaji
Sokotranci na svom arhipelagu žive dosta izolirano. U planinama je izgleda bilo troglodita koji su živjeli u pećinama. Sokotranci se bave ribarenjem i ronjenjem za biserima na obali i stočarstvom u unutrašnjosti otoka. Otočani proizvode neku vrstu maslaca poznatu kao ghee koji je zajedno sa uz ribu i tamjan najvažniji izvozni artikl.
Religija
Danas su Sokotranci 100% muslimani. U prošlosti je među njima bilo kršćanstva koje je uveo sv. Toma. Muslimansi su porušili crkve a kršćanstvo je nestalo negdje u 17. stoljeću (1680.). U nekim pećinama na otoku pronađeno je mnogo kostiju i ostataka drvenih rezbarenih predmeta za koje se sumnja da su predstavljali križeve kojim su bili označavani grobovi (vidi više u Brian Doe, Socotra: Island of Tranquillity; Immel Publishing Limited, London, 1992. str. 33.)
Literatura
- Douglas Botting, Island of the Dragon's Blood (Hodder and Stoughton, London 1958)
- Brian Doe, Socotra: Island of Tranquillity (Immel Publishing Limited, London, 1992)