Slavko Striegl

Slavoljub (Slavo) Striegl (Sisak, 9. rujna 1919.), hrvatski akademski slikar.

Životopis

Obitelj Striegl podrijetlom je iz Bavarske, po Ignacu Strieglu (rođenom u Muglitzu, u Bavarskoj), koji kao dočasnik Austrougarske vojske dolazi u Bosnu (vjerojatno oko 1879. godine). Oženio se Agnezom Valenta rođenom 1857. godine u Slavoniji. Obitelj dolazi u Sisak 1881. godine.

U Sisku lozu Striegl nastavlja njegov sin Eduard. Vrlo mlad, s 26 godina, započinje mesarski obrt. Eduard Striegl oženio je Julijanu (rođenu Logomer) iz sisačke obrtničke obitelji kolara. Imali su šestero djece. 1919. godine rođen je Slavoljub Striegl.

Slavo odrasta uz očevu mesnicu i dvorištu punom životinja. Bilo je tu svega: koza, krava, svinja, konja i peradi. Kako je od najranijeg djetinjstva volio crtati, a očevo dvorište bilo je mjesto gdje je najradije provodio vrijeme, tema njegovih prvih crteža bile su životinje koje je neobično volio. Najradije slika očevog Vranca, prekrasnog crnog konja kojem se nitko osim njega nije usudio prilaziti. "Volio sam ga risati", kaže Striegl; a crtao je i sve ostale životinje u svom okruženju, no najdraži su mu bili neobični pijetlovi i golubovi. Tada nastaju i njegove prve skice seoskih dvorišta, kada zajedno s ocem jednom tjedno kolima obilazi seoska gospodarstva nabavljajući stoku za mesnicu. Djetinjstvo je bilo Slavino najljepše doba. Volio je srpanjske tople noći kada je cijelo ljeto spavao na štaglju, promatrao zvijezde i stvarao snove. Zavoljevši slikarstvo u višim razredima gimnazije, Striegl odlučuje nastaviti školovanje na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Za prijemni ispit trebalo je donijeti određeni broj radova po slobodnom odabiru. Pripremajući se, ponajviše se oslanjao na skice i crteže životinja. Načinivši svoj izbor, Striegl ove radove nosi na prijemni ispit u Zagreb. "Hrvatske novine" od subote 8. srpnja 1939. objavile su vijest pod naslovom: "Siščanin primljen u umjetničku akademiju". U njoj je bilo napisano: "Svršeni maturant ovdašnje gimnazije g. Slavo Striegl, koga naša javnost pozna po njegovim slikarskim radovima, primljen je kao slušač Umjetničke akademije u Zagrebu.“

Umjetničku akademiju u Zagrebu završio je 1944. godine. Najprije je studirao u klasi M. Tartaglie, zatim kod V. Becića a školovanje završava u klasi Z. Šulentića.

Akademija

Pri izboru klase Striegl je isprva bio neopredijeljen, jer profesore i njihov način rada nije poznavao otprije. tako je dodijeljen u klasu Marina Tartaglije, zajedno sa studentima Raulom Goldonijem, Mirandom Morić, Alfredom Petričić i Mirom Kraljević. Kod Tartaglije kojeg je Striegl doživio kao mirnog, povučenog i savjesnog čovjeka, formiran je tzv. dalmatinski (mediteranski) slikarski krug koji je, po Strieglu, bio zatvoren, pa mu se u njega bilo teško uklopiti. Tu je na neki način ostao izoliran, te prelazi u klasu Vladimira Becića. Becić ga je privukao svojom otvorenošću i atmosferom kojom je odisala njegova učionica gdje su studenti živjeli i stvarali kao cjelina, dobro se slažući, ali i kritizirajući jedan drugoga, komentirajući svoje radove, šaleći se uz duhovite dosjetke. Strieglu se svidio njegov način rada i pristup umjetnosti: od jednostavnosti crteža širokih poteza, do pristupa boji (prevladavali su zemljani tonovi). I Becićev i Strieglov pristup slici počivao je na crtežu. To je bilo vrlo izražajno slikarstvo, sa širokom modelacijom. Od studenata, Becić je uvijek tražio isto: kroki, bilježenje trenutka, detalja i geste.

Najveći broj njegovih radova čine crteži, akvareli, ulja na platnu i ulja na staklu. Za crkvu Uzišenja sv. Križa u Sisku izradio je Križni put, 14 postaja ulja na platnu, te velika platna sv. Kvirina i blaženog Alojzija Stepinca.