Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Skidanje s križa (Van der Weyden)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir slika

Skidanje s križa je ulje na dasci Rogiera van der Weydena iz oko 1435. godine; središnji dio trokrilnog oltara što se vidi i iz neobičnog formata.

Slika je komponirana u suprotnosti iluzije prostora što ga likovi zauzimaju svojom plastičnošću i iluzije prikazanog uskog prostora u koji su smješteni. Što opet pojačava tragičnost događaja jer odnosi svu pažnju sa pozadine na “scenu” skidanja s križa. Na slici Sveti Ivan (u crvenom) pridržava Bogorodicu koja u teškoj, uglatoj draperiji pada u nesvijest, dok Marija Magdalena isprepliće prste u bolnoj gesti ispod Kristovih nogu, a ispred nje, pridržavanući Kristovo tijelo, nalaze se lik u bogatom brokatnom ogrtaču i Josip iz Aremateje (svetac zaštitnik grobara) s crvenim dokoljenicama. Kristovo vijugavo tijelo ujedinjuje figure u ovom plitkom prostoru. Scena je prepuna boli i suza na ucviljenim licima, na kojima se zapaža i najmanja sitnica. Likovi, njihova put, odjeća, prikazani su u najsitnije detalje s potpunim iluzionizmom konkretne materijalnosti. A smionije sjevernjačko svjetlo oblikuje likove, kao da ih “kleše iz mramora”, tako da se čini da ih ništa ne može protresti iz njihove geste vječne žalosti. Oporo grandiozne linije, s osobito potresnom paralelom tijela Isusa i onesviještene Bogorodice (opuštene ruke), su osobito značajne za monumentalnu snagu kompozicije. Tako se stvara određena mirnoća u slici koja je savršeno usklađena sa dramatikom “kazališne scene”. Te sve istovremeno djeluje i uzbuđeno i mirno.

Marijina poza koja oponaša Kristovu ističe njihov povezanost i fizičku identifikaciju u patnji i smrti. Njeno suosjećanje odražava snagu tadašnjih vjerskih pokreta, osobito snažnih u sjeverozapadnoj Europi, koji su težili mističnoj vezi s Kristovim životom i porukom. Najutjecajniji zagovornik ovakvih osjećaja u ranom 15. stoljeću bio je njemački svećenik Thomas à Kempis (1380.-1471.). On se smatra autorom djela "Imitacija Krista" (oko 1414.) koje zagovara duhovno spajanje s Kristom putem samoodricanja i molitve.