Simaba guianensis
| Simaba guianensis | |
|---|---|
| S. guianensis, ilustracija S. guianensis, ilustracija | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Simaroubaceae |
| Tribus: | Simaroubeae |
| Rod: | Simaba |
| Vrsta: | S. guianensis |
| Dvojno ime | |
| Simaba guianensis Aubl. | |
Simaba guianensis Aubl. vrsta je tropskog grma ili manjeg stabla iz porodice gorkuničevki (Simaroubaceae),[1] reda Sapindales. Prirodno je rasprostranjena u tropskoj Južnoj Americi, osobito u Amazonskom bazenu i Gvajanama, gdje raste u vlažnim šumama, šumskom podrastu i na rubovima šumskih zajednica. Odlikuje se neparno perasto sastavljenim listovima s karakterističnim žlijezdama, sitnim zelenkastobijelim cvjetovima i koštuničastim plodovima koji dozrijevanjem poprimaju narančastu do crvenu boju.
Opis
Simaba guianensis raste kao grm ili manje stablo, najčešće visoko 0,5–3 metra, a pojedini primjerci mogu doseći približno 11 metara. Stabljika je valjkasta, s tankom, uzdužno ispucalom korom. Mlade grančice sitno su dlakave, ali tijekom razvoja postupno postaju gole. Biljka je razgranata, a listovi su uglavnom raspoređeni prema završnim dijelovima izbojaka.[2]
Listovi su naizmjenični, neparno perasto sastavljeni, s jednom do devet liski, najčešće s tri do pet. Peteljke su duge približno 1,1–4,1 cm, iznimno od 0,6 do 7,7 cm, pri osnovi blago zadebljale. Lisna os duga je 1,7–7,8 cm, katkad do 9,5 cm. Peteljke i lisne osi mogu biti sitno dlakave ili gotovo gole.[2]
Liske su nasuprotne ili gotovo nasuprotne, gotovo sjedeće ili na peteljčicama dugim do 2,4 mm. Završna liska i gornje postrane liske najčešće su duge 3,2–11,6 cm i široke 1,8–3,9 cm, a iznimno mogu doseći 18 cm duljine i 5,2 cm širine. Plojke su eliptične, eliptično obrnuto jajaste do usko eliptične, opnaste, papirnate ili slabo kožaste.[2]
Osnova završne liske postupno je sužena, dok je kod postranih liski često ukošena i nesimetrično sužena. Vrh je šiljast do produženo zašiljen. Rubovi su cjeloviti, ravni ili blago podvijeni. Gornja je strana plojke tamnozelena i sjajna, a donja svjetlozelena i bez sjaja. Obje su površine uglavnom gole.[2]
Glavna žila jasno je izražena na donjoj strani lista, dok su postrane žile slabo istaknute ili djelomično skrivene u mezofilu. Na vrhu liski nalazi se slabo uočljiva žlijezda, a dodatne sitne žlijezde raspoređene su blizu ruba plojke, od njezine osnove prema vrhu. Njihov raspored jedno je od korisnih obilježja za razlikovanje vrste od drugih predstavnika roda.[2]
Cvatovi su vršni ili pazušni, slabo razgranati tirsasti do grozdasti. Glavna cvatna os duga je približno 1,4–3,7 cm, a postrane grane 0,4–1,4 cm, iznimno do 4,5 cm. Grane prema vrhu cvata postupno postaju kraće. Cvatne osi obrasle su sitnim dlačicama.[2]
Pricvjetni listovi maleni su, lopatičasti do obrnuto jajasti, dugi 0,4–1,6 mm i široki 0,2–0,6 mm. Najčešće su sitno dlakavi, a na vrhu mogu imati žljezdastu strukturu.
Cvjetovi su dvospolni, pravilni, većinom peteročlani, sitni i zelenkastobijeli do kremasti. Razvijaju se na kratkim, sitno dlakavim cvjetnim stapkama dugim 1,5–4,2 mm.[2]
Čaška je razdijeljena na pet režnjeva, koji su približno dvostruko dulji od njezina cjevastog dijela. Izvana je obrasla sitnim dlačicama.
Vjenčić se sastoji od pet slobodnih latica, dugih 3–5,9 mm i širokih 1,1–2,7 mm. Latice su duguljaste, jajaste do duguljasto jajaste, šiljasta ili tupasta vrha, kremaste do zelenkaste boje. S obje su strane obrasle kratkim dlačicama.
Prašnika je najčešće deset, rjeđe osam. Prašničke niti duge su 3,1–5,1 mm, u donjem dijelu spljoštene, a na unutarnjoj strani nose poseban privjesak dug 1,6–2,5 mm. Donja polovica privjeska srasla je s prašničkom niti, dok je gornja slobodna. Privjesci su pri osnovi gotovo goli ili sitno dlakavi, a prema vrhu gusto pustenasti i produženo zašiljeni.
Prašnice su duge 0,5–0,9 mm, bjelkaste do kremaste, pričvršćene na leđnoj strani.[2]
Ginecej je smješten na kratkom, golom ginoforu visokom 0,4–1,1 mm. Plodnica je duga 0,5–1,3 mm i obrasla dlačicama. Građena je od pet plodnih listova koji su međusobno povezani u području vrata tučka. Vrat tučka dug je 1,3–3,2 mm, uglavnom gol, ali pri osnovi može nositi kratke čekinjaste dlačice. Njuška završava kratkim, međusobno razmaknutim režnjevima.
Plod se najčešće sastoji od jednoga koštuničastog plodnog dijela, premda ih se iz pojedinog cvijeta može razviti više. Plodni dio dug je 1,1–1,7 cm i širok 0,8–1,3 cm, lećastog oblika, bočno spljošten i uzdužno bridast. Površina je gola ili vrlo rijetko sitno dlakava.
Tijekom dozrijevanja plodovi poprimaju narančastu do crvenu boju. Svaki razvijeni koštuničasti dio sadrži jednu sjemenku. [2]
Rasprostranjenost i stanište
Vrsta je prirodno rasprostranjena u tropskim područjima Južne Amerike. Prema bazi Plants of the World Online raste u Boliviji, Brazilu, Kolumbiji, Ekvadoru, Francuskoj Gijani, Gvajani, Surinamu i Venezueli.[1]
U Brazilu je prisutna u sjevernom i sjeveroistočnom dijelu zemlje, osobito u Amazonskom bazenu. Floristički nalazi uključuju savezne države Amazonas, Amapá, Bahia, Maranhão, Pará i Piauí.
Nastanjuje pretežno vlažne tropske šume, osobito njihov podrast i rubove, ali se pojavljuje i u prijelaznim vegetacijskim zajednicama te uz šumske putove i vodotoke.
U području Serra dos Carajás u brazilskoj saveznoj državi Pará zabilježena je na prijelazu između vegetacije na željezom bogatim stjenovitim tlima i okolnih šuma na čvrstom kopnu, poznatih kao terra firme.
Na području šumskog rezervata Adolpho Ducke, blizu Manausa, vrsta je zabilježena na temelju malog broja herbarijskih nalaza. Ondje raste kao grm ili manje stablo u šumskom podrastu.[2]
Sistematika i povijest
Vrstu je prvi opisao francuski botaničar Jean Baptiste Christophe Fusée Aublet 1775. godine u djelu Histoire des Plantes de la Guiane Françoise, svezak 1, stranica 400, uz ilustraciju na tabli 153 trećeg sveska.[3]
Rod Simaba također je uspostavio Aublet 1775. godine. U kasnijim botaničkim obradama vrsta je premještana ili opisivana pod različitim imenima, osobito u rodovima Quassia, Aruba i Zwingera.[1]
U suvremenoj klasifikaciji Plants of the World Online prihvaćeno je ime Simaba guianensis Aubl.
Niže svojte
Prema bazi Plants of the World Online za vrstu su navedene sljedeće prihvaćene niže svojte:[1]
- Simaba guianensis var. ecaudata Cronquist.
- Simaba guianensis subsp. guianensis.
- Simaba guianensis subsp. huberi Franceschin. & W.W.Thomas.
Takav prikaz uključuje različite taksonomske rangove, varijetet i podvrste. Njihov međusobni odnos nije dovoljno jasno prikazan u samom popisu, pa ga ne treba tumačiti kao jednostavnu podjelu vrste na tri međusobno ravnopravne podvrste.
Taksonomska promjenjivost
Vrsta Simaba guianensis pripada morfološki promjenjivoj skupini amazonskih predstavnika roda Simaba. U starijim florističkim obradama razlikovano je više oblika i nižih svojti, osobito prema veličini i obliku listova, broju liski, građi cvatova i obilježjima plodova.
Engler je tu skupinu proučavao već u 19. stoljeću, dok je William Wayt Thomas 1985. ponovno razmotrio njezinu taksonomiju.
Novija istraživanja upućuju na znatnu morfološku raznolikost, zbog čega nije uvijek jednostavno odrediti granice pojedinih populacija i nižih taksona.
U florističkoj obradi rezervata Ducke iz 2022. autori posebno naglašavaju potrebu za daljnjim istraživanjima kako bi se razjasnio opseg vrste i njezinih mogućih nižih svojti.[2]
Ekologija i uporaba
Simaba guianensis sastavnica je podrasta i rubova amazonskih šuma. Njegovi cvjetovi razvijaju se u kratkim razgranatim cvatovima, dok zreli plodovi imaju mesnato usplođe.
U etnobotaničkoj literaturi zabilježeno je lokalno sakupljanje njezinih plodova radi prehrane, kao i tradicionalna uporaba kore i plodova u biljnim pripravcima.[4]
U pojedinim zapisima kora se navodi kao sastojak pripravaka protiv crijevnih nametnika. Takva uporaba predstavlja povijesni i etnobotanički podatak te ne dokazuje medicinsku djelotvornost ni sigurnost biljnih pripravaka.
Za razliku od gospodarski važnih predstavnika rodova Simarouba i Quassia, ova vrsta nema široko dokumentiranu komercijalnu uporabu.[2]
Sinonimi
Prema Kewu među sinonimima vrste nalaze se:[1]
- Aruba guianensis (Aubl.) Kuntze (1891.) — nelegitimni kasniji homonim.
- Quassia crocea Vahl (1807.) — nelegitimno suvišno ime.
- Quassia guianensis (Aubl.) D.Dietr. (1840.) — homotipski sinonim.
- Simaba guianensis var. typica Cronquist (1944.) — nevaljano objavljen naziv.
- Zwingera amara Willd. (1799.) — nelegitimno suvišno ime.
U literaturi se pojavljuje i kombinacija Simaba guianensis (Aubl.) Engl. iz 1874., koju Kew vodi kao nelegitimni kasniji homonim. [1]
Literatura
- Aublet, J. B. C. F. (1775). Histoire des Plantes de la Guiane Françoise, 1: 400; 3: tab. 153.
- Thomas, W. W. (1985). A new combination in Simaba (Simaroubaceae). Acta Amazonica, 15: 75–79.
- Devecchi, M. F., Thomas, W. W. i Pirani, J. R. (2022). Flora of the Reserva Ducke, Amazonas, Brazil: Simaroubaceae. Rodriguésia, 73.
- Plants of the World Online. Simaba guianensis Aubl. Royal Botanic Gardens, Kew.
- International Plant Names Index. Simaba guianensis Aubl.
- Fern, K. Useful Tropical Plants: Simaba guianensis.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Kew, pristupljeno 5. studenog 2026.
- ↑ 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 Flora of the Reserva Ducke, Amazonas, Brazil: Simaroubaceae, pristupljeno 5. studenog 2026.
- ↑ IPNI, pristupljeno 5. studenog 2026.
- ↑ Useful Tropical Plants, pristupljeno 5. studenog 2026.