Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Serafim Gocev

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Datoteka:Serafim Gocev.jpg
Serafim Gocev

Serafim Gocev (Sandanski, Pirinska Makedonija, Bugarska, 19. ožujka 1951.), pjesnik, prozaik, satiričar i književni kritičar, javni djelatnik makedonske nacionalne manjine u Republici Bugarskoj. Poznat je pod pseudonimom Goce Serafimovski.

Životopis

Porijeklom iz sela Rateva kraj Berova u Sjevernoj Makedoniji, Serafim Gocev svoje više filološko obrazovanje stječe u Sofiji na Sveučilištu "Sveti Kliment Ohridski" na kojem diplomira 1978. Na Akademiji u Varni specijalizirao je Upravljanje u kulturi. Radio je kao nastavnik književnosti te u djelatnostima iz oblasti kulture, umjetnosti i kinematografije. Bio je predsjednik Vijeća za kulturu grada Sandanski.

Zbog nemogućnosti školovanja na vlastitome materinskom makedonskom jeziku, Serafim Gocev je po obrazovanju književnik bugarskoga jezičnog izričaja, premda i nacionalno i vlastitim tematskim opredjeljenjima pripada makedonskom kulturnom krugu u Bugarskoj (Slave Makedonski, Magdalena Makedonska i dr.). U svojim pjesmama i kratkim prozama okrenut je sudbinskim i povijesnim raskrižjima i diobama njegova makedonskog naroda. Na tragu književnih prethodnika i uzora slične ili jednake nacionalne i književne sudbine, poput značajnog bugarskog pjesnika Nikole Jonkova Vapcarova, i Serafim Gocev pjeva i pripovijeda o običnom čovjeku u kaosu nesmiljene povijesti u kojoj je on samo mali protagonist velike ljudske drame, razapet između bolnoga doživljaja nacionalnog usuda i posve osobne, ljudske potrebe za poniranjem u dubine vlastite intime. Stoga je i celokupna njegova poezija prožeta mješovitim pirinskim/makedonskim nacionalnim i socijalnim, ali i tankoćutnim intimnim lirskim motivima, krajnje nesklona propitivanju novih formalnih i izražajnih mogućnosti.

Zavidne je rezultate Gocev postigao na planu poetske satire i parodije. Humorističnim pjesmama i aforizmima smjelo se obrušio na anomalije i devijacije bugarskoga društva u tranziciji. Redaktor je svih znanstvenih radova povjesničara Sarise Paraosa. Serafim Gocev predstavio se hrvatskoj književnoj publici kao pjesnik i kao sudionik međunarodnoga okruglog stola na temu "Podjele Makedonije i makedonska dijaspora danas", u okviru "11 dana makedonske kulture u Istri" (Pula, svibanj 2006.).

Bibliografija

  • "U korijenima književnog života" (В корените на литературния живот),
  • "Put Vapcarova do srca naroda" (Пътят на Вапцаров към сърцата на хората),
  • "Mjesečinska uzbuđenja" (Лунни тревоги, I. idanje, 1999.),
  • "Mjesečinska uzbuđenja" (Лунни тревоги, II. prerađeno i dopunjeno izdanje, Plovdiv, 2003.),
  • "Mjesečinska uzbuđenja" (Месечински возбуди, Kulturen centar “Skrb i uteha”, Skopje, 2003.), na makedonskom jeziku,
  • "GdNEVNI SATIritNICI" (ГдНЕВНИ САТИритНИЦИ, Plovdiv, 2003.), satire i parodije,
  • "Pjesme o Demir Kapiji" (Песни за Демир Kапия)

Primjer iz poezije

Svoje stihove ne pišem lako
i asonance ih prate posve mukle:
moje strofe rastržu boli
i riječi su samo ozljede ljute.

I ne snivam
o pjesmama punim gudala,
neka se zvona prolome njima
i strune se napnu do prsnuća,
pače, i rana nek bude crna -
samo nek ne plaču ko violina!

Ne želim stihove
što ljuškaju se na šlageru;
i nek izostanu kletve
zbog propalih vjernosti,
pjesma nek ne pjeva smijeh
na licu nježne curice,
i nek zauvijek šuti
o laži ljubavne smjernosti.

Nadahnuća se odričem i viših namjera
ako je u njima taj okus šlagera.

Jer, ne želim pisati stihove olako,
ni to da asonance u njima tutnje:
neka me stihovi pohode s bolom
i rane nek budu do srži ljute!

  • Na hrvatski prepjevao Aldo Kliman