Seoba Hrvata iz Livna u Cetinsku Krajinu započeta je oko 1684., a kao godina preseljenja uzima se 1687. godina.
Početkom rata 1684. mnoštvo je kršćanskih Hrvata, oko 3000 obitelji, približila se mletačko-osmanskoj granici radi prelaska na opustjele krajeve pod mletačkom vlašću, netom oslobođene od Osmanlija. Muhamed-beg Durakbegović i Pašić Radasličić iz Livna pozvali su ih u Sinj, jer su od bijega htjeli odvratiti kršćane koji su im bili radna snaga i izvor zarade. Uz to je Muhamed-beg napravio nagli pokret vojskom. Oba poteza urodila su prisiljenjem kršćanskih glavara na razgovor. Poslije toga Muhamed-beg s vojskom se zaputio prema Bukovici.[1]
Ipak, dio obitelji otišao je u u napuštenu Cetinsku krajinu. Predvodila su ih braća Pavao, Božo i Grgur Milanović iz Livna (dvoje su nosili nadimak Litre i Trapo[2]). Sa sobom su doveli još 27 obitelji.[1] Prebacili su ih preko Dinare. Pavo Milanović je bio vojnik u Durakbegovoj kuli u Livnu. S još je pedesetoricom vojnika iz kule odnio mužar, brončani top i jednog sokola (falconetto) te sve to predao u sinjsku tvrđavu. Zauzvrat je od Mletaka baš ispod te tvrđave dobio nekretnine. [2]
Andrija Kačić Miošić je u pjesmi Pisme od glasovitih junaka zapisao Na hiljadu još i šest stotina osamdeset i sedam godina tri sokola Prolog priletiše, u Cetinu ravnu doletiše, tri brajana, tri Milanovića, koji bihu srca Zrinovića: Pava jedan, Bože drugi biše, a treći se Grgur zovijaše. Silnoga su cara ostavili, pod duždevo krilo pribignuli, sobom triest kuća dovedoše, u Cetini selo naseliše...[3]
320 godina poslije, 12. kolovoza 2007. u Litrinom oboru podignuto je spomen-obilježje trojici braće. [3]
Vidi
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Duradbegov Dolac Ahmet Burek: History Duratbegović 2. dio, 3. kolovoza 2008. (pristupljeno 24. travnja 2016.)
- ↑ 2,0 2,1 Rodoslovlje.hr Ante Ivanković: Prezime Milanović, 28. travnja 2014. (pristupljeno 24. travnja 2016.)
- ↑ 3,0 3,1 Večernji list Petar Grubišić: Milanovići 320 godina u Sinju, 18. kolovoza 2007. (pristupljeno 24. travnja 2016.)