Schengenski prostor
Schengenski prostor, obuhvaća teritorije 26 europskih zemalja, koje su usvojile Schengenski sporazum potpisan 1985. u Schengenu, Luksemburg. Schengenski prostor u mnogo čemu funkcionira kao područje jedne države, s tradicionalnim kontrolama za one koji ulaze i izlaze iz područja, ali bez unutarnjih graničnih kontrola.
Schengenske odredbe postale su dio europskog prava ugovorom iz Amsterdama 1999. iako prostoru službeno pripadaju i četiri ne-EU države: Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska. Područje trenutačno obuhvaća populaciju od preko 400 milijuna stanovnika te površinu od 4.312.099 km2.
Četiri članice Europske unije: Bugarska, Cipar, Hrvatska i Rumunjska, su se obvezale na ulazak u Schengenski prostor. Prije pune implementacije schengenskih pravila, svaka zemlja mora ispuniti potrebne uvjete u četiri područja: zračne granice, vize, policijska suradnja i zaštita osobnih podataka.
Vijeće ministara EU odbilo je ulazak Bugarske i Rumunjske u Schengenski prostor 2011., Hrvatska je kao cilj postavila godinu 2015.[1], a Cipar godinu 2016.[2] Zbog europske migracijske krize 2015. odgođeno je proširenje Schengenskog prostora na Bugarsku, Hrvatsku i Rumunjsku, dok Cipru problem predstavlja spor sa Sjevernim Ciprom.
Izvori
- ↑ Hrvatskoj rok od dvije godine za ulazak u Schengen, Večernji list
- ↑ Cyprus to be evaluated for Schengen, Famagusta Gazette