Samostan Emaus u Breškama
|
samostan Emaus
| |
|---|---|
| Lokacija | Breške |
| Koordinate | 44°36′40″N 18°39′13″E / 44.611039°N 18.6537438°E |
| Godine izgradnje | 1884. |
| Godina završetka | 1884. |
| Religija | rimokatoličanstvo |
Samostan Emaus, rimokatolički samostan redovnica Družbe Kćeri Božje ljubavi u Breškama.
Povijest
Godine 1878. Austro-Ugarska zaposjela je BiH što je stvorile preduvjete za bolji život katolika. Vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler pozvao je, a u Bosnu i Hercegovinu 1882. godine došla je radi osnivanja misionarske službe utemeljiteljica ženske redovničke službe Kćeri Božje ljubavi majka Franziska Lechner. Godinu dana poslije dolaze prve časne sestre na područje Tuzle. Onda su se bavile bavile školstvom i brigom o mladima. [1]
Časne sestre Družbe Kćeri Božje ljubavi su prije dolaska u Breške (1883.) kupile su si zemljište. Na njihovih 19 jutara zemlje, država im je darovala zemljište koje je bilo uz zemlju koje su časne kupile. Darovala im je 30 jutara. 28. veljače 1884. godine su časne sestre Družbe Kćeri Božje ljubavi došle su u Breške. Prvotni smještaj bila im je siromašna koliba koju im je darovao jedan seljak dok sebi ne podignu samostan. Časne su počele graditi samostan Emaus iste godine, kad je i dovršen i posvećen.[2] U sklopu samostana pokrenule su Katoličku osnovnu školu koja je pokrivala osam sela i bila je jedina na tom području i među najstarijim školama na području tuzlanskog kraja. Primala je đake iz Brežaka, Obodnice Gornje i Donje, Doknja, Lipnice, Donje i Gornje Dragunje i Crnog Blata.[3]
Uspostavom Titove Jugoslavije jugokomunisti su prognali nedužne časne sestre Kćeri Božje ljubavi tako da su morale napustiti Tuzlu i Josipovac, dokinute su sve privatne škole, među kojima i škole časnih sestara.[4] Školske godine 1945./46. jugokomunističke vlasti konfiscirale su privatnu imovinu škole u kojoj su časne sestre Družbe Kćeri Božje ljubavi neprekidno djelovale.[3] Početkom srpnja 1949. časne sestre protjerane su iz Tuzle i zabranjeno im je nositi redovničko odijelo. [5] Uz otetu imovinu u Tuzli i na Josipovcu, oduzeli su im i cjelokupno veliko imanje s kućom i školom u Breškama. Preostao je samo ovaj samostan gdje su sestre i kapelicu pretvorile u spavaonicu za sestre iz Tuzle. Komunistički režim nije to dugo trpio te je opljačkao samostan, otjerao stočno blago, a sestre prognao.[4]
Zbog tih učestalih pritisaka komunističke vlasti na Družbu pa su 1. ožujka 1950. godine Kćeri Božje ljubavi bile su prisiljene napustiti Breške.[2] Zgrada je prešla u društveno vlasništvo i prerasla u šestogodišnju školu, poslije osmogodišnju, a 1962. škola se seli u novu zgradu.[3]
Izvori
- ↑ Vecernji.ba Vecernji.ba/ilustracija: Samostan Josipovac, svjedok dolaska prvih časnih sestara u Tuzlu, prepušten zubu vremena, 24. prosinca 2016. (pristupljeno 6. lipnja 2017.)
- ↑ 2,0 2,1 Franjevački samostan Tuzla Breške (pristupljeno 25. svibnja 2017.)
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Osnovna škola Breške (pristupljeno 25. svibnja 2017.)
- ↑ 4,0 4,1 Soli komunistickizlocini.net: Partizanska otimačina crkvene imovine i progon časnih sestara iz Tuzle veljače 2017. (pristupljeno 6. lipnja 2017.)
- ↑ Ivana Jurić Podsjetnici vremena: Kloster - tuzlanska škola, 11. lipnja 2015. (pristupljeno 6. lipnja 2017.)