Sabirni logor Josipovac (njemački: Arbeitslager Sankt Josef ), bio je logor koji je osnovao komunistički režim u Jugoslaviji za Nijemce i Austrijanace u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata. U službenim logorskim dokumentima, logor Josipovac označen je kao Radni logor Josipovac, a neki drugi ondašnji dokumenti logor Josipovac nazivaju Logor za iseljavanje Nijemaca Josipovac, te Centralni logor za protjerivanje Nijemaca Josipovac.[1]
Radni logor Josipovac osnovan je na kraju Josipovca prema Bizovcu, gdje su otprije bile barake njemačke Radne službe “Arbeitsdienst” i bio je ograđen visokom bodljikavom žicom. Tijekom svibnja 1945. godine u logor Josipovac internirano je više od 3.000 osoba, uglavnom starijih osoba, žena i djece.
Prema zabilješkama logoraša Michaela Hantlera, u logoru Josipovac umrlo je 55 osoba. Do sada je poimenično utvrđeno 38 žrtava logora Josipovac, a procjenjuje se da je u logoru Josipovac stradalo oko 100 osoba. Komunističke vlasti su, čini se, namjeravale što više Nijemaca protjerati iz zemlje. Transporti sa slavonskim i bosansko-posavskim folksdojčerima iz Radnog logora Josipovac i Radnog logora Valpovo, a i drugih logora, upućivani su od početka srpnja 1945. iz Osijeka preko Slavonskog Broda, Zagreba te Ljubljane. U prepunim stočnim vagonima, bez dovoljno hrane i vode, iscrpljena većina pobolijeva, a neki višednevno putovanje nisu preživjeli. Iz logora Josipovac 8. srpnja 1945. godine upućen je željeznički transport s oko 3.000 logoraša, od kojih nitko nije znao odredište. Nakon dugoga iscrpljujućeg puta, logoraši su dva dana bili zatvoreni u prepunim stočnim vagonima u Leibnitzu u Austriji, a zatim ih je oružana pratnja istjerala i jednostavno ostavila. Dva dana kasnije, 10. srpnja 1945. godine, Radni logor Josipovac je raspušten, a manji broj logoraša koji je preostao, prebačen je u obližnji Radni logor Valpovo.[2]
Povezani članci
Izvori
- ↑ Archiv des Institutes für donauschwäbische Geschichte und Landeskunde, Tübingen, Nachlass Franz Hamm, 230, Komanda Radnog Logora Josipovac broj: 156/45, dana
- ↑ Usp. L. Rohrbacher, Ein Volk ausgelöscht. Die Ausrottung des Donauschwabentums in Jugoslawien in den Jahren von 1944 bis 1948, 198.; Völkermord der Tito-Partisanen 1944-1948. Der Vernichtung der altösterreichischen Deutschen Volksgruppe in Jugoslawien und die Massaker an Kroaten und Slowenen. Dokumentation, Graz, 1991., 191.; Dokumentation der Vertreibung der Deutschen aus Ost – Mitteleuropa, Band V, Das Schicksal der Deutschen in Jugoslawien, 521.-544.; Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band III, 885.-886.; Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band IV, Menschenverluste – Namen und Zahlen zu Verbrechen an den Deutschen durch das Tito – Regime in der Zeit von 1944-1948, München - Sindelfingen, 1994.; Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944-1948. Die Station eines Völkermords, 219.-220.; Genocide of the Ethnic Germans in Yugoslavia 1944 – 1948, 121.; Genocid nad nemačkom manjinom u Jugoslaviji 1944-1948, 153.-154.; V. Geiger (prir.), Radni logor Valpovo 1945.-1946. Dokumenti, Osijek, 1999. I tamo navedeni izvori i literatura.