Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Sabelianizam

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Sabelianizam je kršćanska hereza koja je bila razvijenija i manje naivna forma modalističkog monarhijanizma[1] (vidi monarhijanizam[2][3]); dobila je ime po Sabeliju[4] (217.-220.), koji je vjerojatno bio prezbiter u Rimu. Malo se zapravo zna o njegovu životu jer su najdetaljnije informacije o njemu sadržane u pristranim zapisima koje je pisao njegov suvremenik Hipolit Rimski, anti-monarhijski rimski teolog.

Vjerovanje

U Rimu je postojala stalno previranje između monarhijanaca ili modalista, i onih koji su priznavali trajne razlike ("Osoba") unutar Božanstva. Monarhisti, u svojoj brizi za Božansku monarhiju (apsolutno jedinstvo i nedjeljivost Boga), zanijekao je da su takve razlike bile krajnje ili trajne. Sabelije je očigledno poučavao da je Božanstvo jedinstveno (apsolutno i samobitno), koje se izražava u trima čimbenim formama: kao Otac u stvaranju, kao Sin u otkupljenju, i kao Duh Sveti u posvećenju. Papa Kalist I. je u početku bio sklon suosjećanju s Sabelijevim učenjima, ali ga je kasnije osudio i ekskomunicirao.

Hereza je ponovno izbila 30 godina kasnije u Libiji, a istoj se oštro suprostavio Dionizije Aleksandrijski. Arije je u 4. stoljeću optužio svoga biskupa za sabelianstvo, a tijekom arijanske kontroverze ta je optužba bila podignuta i na pristalice Nicejskog vjerovanja (onih koji su prihvatili doktrinu Svetog Trojstva iznesenu u nicejskom vjerovanju), čiji je naglasak bio na jedinstvu supstancije Oca i Sina, a koju su arijanci interpretirali na način da ortodoksi odbacuju bilo kakve osobne razlike unutar Božanstva. Oko 375. hereza je obnovljena i oštro ju je napao Bazilije Veliki. U Španjolskoj je, čini se, Priscilijan objavio doktrinu božanskog jedinstva u Sabelijevom učenju.
U vrijeme reformacije[5] sabelianizam je modificirao Mihael Servetus[6] (1511.-1553.), španjolski teolog i liječnik, na način da su Krist i Duh Sveti bili samo predstavljeni oblici jednog Božanstva: Oca. U 18. stoljeću Emanuel Swedenborg[7] (1688.-1772.), švedski kršćanski mistik, filozof i znanstvenik, također je podučavao tu doktrinu, kao i njegovi učenici, koji su osnivali Novu Crkvu[8].


Izvori

  1. {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

]]}},

  • {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},
  • ]]}},

  • {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

    ]]}},

  • {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

    ]]}},

  • {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

    ]]}},

  • {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

    ]]}},

  • {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

    ]]}},

  • {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

    ]]}},


  • Vanjske poveznice