Ruža Bonifačić(Zagreb, 30. kolovoza 1960. — Zagreb, 14. rujna 2014.[1]), hrvatska etnomuzikologica iz Zagreba.[2]
Životopis
Rodila se je u Zagrebu. Završila je Obrazovni centar za jezike i teoretsko-nastavnički smjer na Funcionalnoj muzičkoj školi te sviranje oboe na školi Vatroslav Lisinski. U Zagrebu je na Muzičkoj akademiji studirala muzikologiju i glazbenu publicistiku. Diplomirala je na temu solo-popijevkama Vladimira Berse. Dio rada izašao je poslije u časopisu Arti musices.[3]
Institut za etnologiju i folkloristiku ju je zaposlio iste godine kad je diplomirala. Na godinu je upisala u Sarajevu Muzičkoj akademiji poslijediplomski studij etnomuzikologije. Magistrirala tezom o tradicijskom pjevanju u Puntu otoku Krku, odakle je potjecala. [3]
1991. je za temu doktorske disertacije izabrala bimuzikalnost u poimanju i izvedbama folklorne vokalne glazbe kvarnerskih otoka. To je proširila 1998. na problematiku stila, ali je Krk ostao fokusom. Znatno manje nego krčku, ali isto veliku je građu prikupila na otoku Cresu. Sakupljeno glazbeno narodnog blago veličine je 16 nosača zvuka u dva pohoda, 1992. i 1994. skupa s Michaelom Weberom ([4]). Malo je građe prikupila i na Susku još 1987. godine. Dijelom širega projekta IEF bila je glazba i kazivanja Cernika i okolice, i tu je 1988. Bonifačić dokumentirala skupa Tanjom Perić Polonijo,([5]). [3]
Znanstveni rad
Bavila se raznim temama. Jedna je bila tradicijska glazba otoka Krka, a na toj temi je i magistrirala etnomuzikologiju, odnosno istarsko-primorska tradicijska glazba. U kraju svojih predaka Krku prikupila je vrlo bogatu građu, veličine 90-ak nosača zvuka. Skupljanjem glazbenog narodnog blaga na Krku od seminarske zadaće 1981. do posljednjeg terenskog istraživanja 2006. godine. Kod Krčana supostoje različiti glazbeni izričaji, što je Bonifačić sve dokumentirala. Za doktorat je obradila preslojavanje starog i novih izričaja otoka Krka. [3]
Izvan zavičajnog Krka, puno je pridonijela na temi istarske ljestvice. Nasuprot Ronjgovu, nadovezala se na teoriju Andrije Bonifačića o o normativnoj nestabilnosti pojedinih intervala, odnosno pojma tijesnih intervala koji bolje opisuju složenost tonskih odnosa u istarskoj ljestvici. Ruža je otkrila kako je uz to i stvar u normativnoj nestabilnosti intonacije, što je glavnim razlogom neuspjeha pojedinih pokušaja akustičkih mjerenja istarsko-primorske glazbe. Objasnila je da glazbenu posebnost ove glazbe ne čine samo tonski odnosi nego i ine osobine glazbenih pojava, prije svega i u najvećem udjelu vrlo složena organizacija pjevanoga teksta u okviru glazbene kitice, način prepletanja dvaju glasova, vokalne tehnike izvođenja i dr. Zatim je dosta pozornosti posvetila koncepcijama izvođača, slijedeći antropološke pristupe. Ishod je da je zamijenila sporni pojam istarske ljestvice i za središnje pojmove postavila stil tijesnih intervala istarsko-primorske regije, nastavljajući se na povijest istraživanja ove tradicije, te kanat i sop, uzimajući oslonac na koncepcije nositelja ove tradicije.[3]
Iz muzikološkog je jednom napravila tematsku digresiju na temu o etničkim odnosima na otoku Krku, o identitetima Talijana i Hrvata u gradu Krku.[6]
Druga je tema bila glazba Hrvata iz Gradišća. 1992. je za potrebe znanstvenog istraživanja boravila u Austriji. Tom su joj prigodom ljudi iz Velikoga Borištofa i Mjenova zjačili jačke koje je Bonifačić potom zapisivala. Iz tog znanstvenog putovanja nastale su dvije velike zbirke u rukopisu. Repertoar jačak u igrokazima Hrvata iz Gradišća predstavila je u dvama člancima. [3]
Tamburaška glazba u političkim i društvenim previranjima bila je treće područje njena znanstvena zanimanja. Usmjerenje ka toj temi bila je posljedica reakcije na velikosrpsku agresiju na Hrvatsku i uslijed općeg tadašnjeg usmjeravanja "institutskih etnomuzikologa k novom zamahu kulturnoantropološkog pristupa glazbi kao kulturi i nastojanja za refleksivnim ispisivanjem gustih etnografija i tradicijske i popularne, medijski posredovane glazbe". Bonifačić je analizirala kako se oživljuju i preoblikuju kulturno-povijesne, nacionalne i političke konotacije tamburaštva, onda središnjeg nacionalnog simbola u glazbi.[3]
Bila je vrlo strogih kriterija pa nije ostavila bogat opus, ali ono što je ostavila je besprijekorno. Bogatu građu je građu pohranila u dokumentaciji Instituta za etnologiju i folkloristiku. Istražila je povijesne i suvremene procese u tamburaškoj glazbi, međuetničke dinamike u glazbi Gradišća i grada Krka. Osobito su joj važni rezultati istraživanja kanta i tarankanja u okviru stila tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja. Istražila je i dokumentirala tridesetogodišnji isječak glazbenog života Krka te razjasnila pojedine ključne identifikacijske elemente krčke glazbene kulture.[3]
Umrla je u dobi od 54 godine.
Nagrade i priznanja
- 1985.: Nagrada Hrvatskog glazbenog zavoda za najbolju diplomandicu.
Izvori
- ↑ Naila Ceribašić: In memoriam Ruža Bonifačić (1960. – 2014.) . Narodna umjetnost : hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku, Vol. 51 No. 2, 2014. str. 294.
- ↑ Umrla muzikologinja Bonifačić. ORF. 12. studenoga 2014. Pristupljeno 12. kolovoza 2025.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 Naila Ceribašić: mr. sc. Ruža Bonifačić . Institut za etnologiju i folkloristiku. Pristupljeno 12. kolovoza 2025.
- ↑ Bonifačić, Ruža • Weber, Michael: Folklorna glazba otoka Cresa, 1994.. Digitalni repozitorij Instituta za etnologiju i folkloristiku. 1994. Pristupljeno 12. kolovoza 2025.
- ↑ [100275=a&fc[10003][a100275]=mr%5B100275%5D%3Da Probrano po 'folklorna glazba', 'Bonifačić, Ruža', 'audio fond', 'Perić-Polonijo, Tanja' ]. Digitalni repozitorij Instituta za etnologiju i folkloristiku. Pristupljeno 12. kolovoza 2025.
- ↑ Ruža Bonifačić: Identiteti Talijana i Hrvata u gradu Krku (CROSBI ID 501138). // Slojevi zbilje, žanrovi i etnografije: Radovi projekata Instituta za etnologiju i folkloristiku (2002.-2005.) Trakošćan, Hrvatska, 21.03.2004-23.03.2004.; predavanje. CroRIS. Pristupljeno 12. kolovoza 2025.