Richard Williamson

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Richard Williamson 1991.

Richard Nelson Williamson, (8. ožujka 1940.) engleski je tradicionalni katolik i biskup Bratstva svetog Pija X.. Biskup Williamson se protivi odlukama donešenim na Drugom vatikanskom koncilu koje su u suprotnosti sa tisućljetnim učenjem Katoličke Crkve. Oštro se suprostavlja modernizmu u Crkvi koji nema veze sa Tradicijom Crkve, a modernizam kao sintezu svih hereza još je osudio sveti papa Pio X. na početku 20. stoljeća.

Godine 1988. Vatikan je Williamsonu objavio navodno izopćenje (latae sententiae), zbog njegovog ređenja od strane Nadbiskupa Marcela Lefebvrea.[1] Njegovo navodno izopćenje je ukinuo papa Benedikt XVI u siječnju 2010.[2]

Rani život

Williamson je rođen u Buckinghamshiru, Ujedinjeno Kraljevstvo. Srednji je sin vlasnika kompanije Marks and Spencers i majke Amerikanke. Williamson je pohađao Winchester College i zatim odlazi na Clare College na Cambridge gdje je diplomirao englesku književnost. Nakon diplomiranja, podučava na fakultetu u Gani u kratkome razdoblju. U rujnu 1965. vratio se u Englesku. Od 1965. do 1970. podučava u Školi sv. Pavla u Londonu, gdje se iskazuje kao poznati učitelj i govornik, a uključen je i u izvannastavne aktivnosti.

Williamson, porijeklom anglikanac, postaje katolik 1971. godine. Bio je na nekoliko mjeseci u Brompton Oratoryu, školi za jezike. Govori francuski, njemački i španjolski. Postao je član Bratstva svetog Pija X., čiji je osnivač nadbiskup Marcel Lefebvre, koji je osnovao ovo bratstvo 1970. čiji je prepoznatljivi znak služenje Tradicionalne Svete Mise. To je katolička Misa koja se služila sve do 1969. godine. Ušao je u Međunarodni seminar svetog Pija u Ecônu, Švicarska, a 1976. za svećenika ga je zaredio mons. Marcel Lefebvre.

Williamson se preselio u Sjedinjene Države gdje je služio kao rektor Sjemeništa Sveti Toma Akvinski u Ridgefieldu, Connecticut od 1983., a tu službu nastavlja kada se sjemenište seli u Winonu, Minnesota 1988.

Ređenje i navodno "izopćenje"[3]

Mons. Lefebvre je godinama išao u Rim da se dogovori za ređenje tradicionalnih biskupa. Papa Pavao VI. i Ivan Pavao II. nisu imali puno razumijevanja za biskupa Katoličke Crkve. U lipnju 1988. nadbiskup Marcel Lefebvre objavio je svoju želju za ređenjem četvorice biskupa tako da spasi i sačuva Tradicionalnu Misu, to ogromno blago koje je Katolička Crkva čuvala još od apostolskih vremena. 30. lipnja 1988. Williamson i ostala trojica svećenika su zaređeni za biskupe od strane mons. Lefebvrea [4]. 2. srpnja 1988., papa Ivan Pavao II. objavio je motuproprio Ecclesia Dei, u kojem je potvrdio izopćenje, a ređenje opisao kao "neposlušnost prema Rimskom pontifikatu u vrlo teškom značaju koji je važan za jedinstvo Crkve", i da "takva neposlušnost, koja u praksi podrazumijeva odbacivanje rimskog primata - predstavlja čin otpadnika". Kardinal Darío Castrillón Hoyos, poglavar komisije koja je sastavila Ecclesia Dei, rekao je da je ovo rezultiralo "situacijom razdvajanja, iako nije bilo službenog raskola". Četvorica zaređenih biskupa su znali da je izopćenje nezakonito pred Bogom i Crkvom, tako da je ređenje bilo nužno što se pokazalo kasnijih godina kada je zahvaljujući Bratstvu svetog Pija X. sačuvana Tradicionalna Misa.

Biskup Bratstva svetog Pija X.

Nakon što je zaređen za biskupa, Williamson je ostao rektor Sjemeništa sveti Toma Akvinski. Obnašao je razne biskupske dužnosti, uključujući krizmanja i ređenja. 1991. pomagao je u svećeničkom ređenju Licínia Rangela. 2003. Williamson je postavljen za rektora Sjemeništa blažene Djevice Marije u La Reji, Argentina.

Pogledi

Zajedno sa svojim kolegama u Bratstvu svetog Pija X., Williamson se protivi promjenama u Crkvi koje je donio Drugi vatikanski koncil, a koje nisu bile u skladu sa svetom Tradicijom Katoličke Crkve. Od novih promjena, protivi se i otvorenosti Crkve prema ostalim kršćanima i religijama u skladu sa reformama pape sv. Pija X i cijele Katoličke Crkve koja je oduvijek naučavala Extra Ecclesiam Nulla Salus (Izvan Crkve nema spasenja) [5] Biskup se protivi promjenama obreda Tradicionalne mise, koja je drastično reformirana nakon 2. vatikanskog sabora. [6]

Izvori