Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 713 je bila Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a koju je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda usvojilo 25. rujna 1991. godine. Donesena je na sastanku br. 3009. Za ovu rezoluciju glasovalo je svih 15 članica VS UN, pet stalnih (Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, SSSR, Kina, SAD) i deset nestalnih članica (Austrija, Belgija, Obala Slonove Kosti, Kuba, Ekvador, Indija, Rumunjska, Jemen, Zair i Zimbabve).
Opis
Rezolucija je bila još jedna od niza odluka međunarodne zajednice (embargo EEZ na uvoz oružja u SFRJ, moratorij na odluke o razdruženju, izbjegavanje imenovanja agresora, javne potpore velikih sila bilo kakvoj Jugoslaviji) kojom su odmagali Hrvatskoj, bespomoćnoj žrtvi velikosrpske agresije i opstruirali njen otpor, a pomagali srpsko-crnogorskoj agresiji. Rezolucijom je odlučeno uvesti embargo na uvoz svih vrsta oružja i vojne opreme u SFRJ.[1] Osim što je odluka bila protiv svake logike međunarodnog prava i humanosti, donesena je za žrtvu u najgorem vremenu. Agresija na Hrvatsku koju su izvršile JNA, Srbija, Crna Gora, uz pomoć pobunjenih hrvatskih Srba i elemenata iz BiH, bila je u najžešćem udaru (rujanski rat) zamahu, i kako je tijek događaja poslije pokazao. Veliku ulogu u donošenju ove odluke imao je Hrvat Budimir Lončar. Nadležnim tijelima nikad nije dao odgovore za ovaj postupak i o njegovoj ulozi u ovome.[2]
Vidi još
Bilješke
- ↑ Tekst Rezolucije VS UN-a 713
- ↑ Petar Horvatić: 5. srpnja 1991. – kako je EU (tada EZ) okrenula leđa Hrvatskoj i dovela pred uništenje?, narod.hr, narod.hr/centardomovinskograta.hr, 5. srpnja 2017. Pristupljeno 7. srpnja 2017.