Razina

Razina može značiti:

• razina, u matematici, je naziv za logaritam omjera dviju vrijednosti iste veličine, općenito izražen jednadžbom:

[math]\displaystyle{ L = k \cdot \log_{b}\!\left(\frac{V_2}{V_1}\right)\!~ }[/math]

gdje je: k - faktor razmjernosti, b - logaritamska osnova, a V - vrijednosti veličine koje se uspoređuju. Ako je usporedbena veličina dogovorena ili normirana (V₁ = V₀), razina se naziva :apsolutnom. Za veličine koje opisuju fizička polja uobičajeno se upotrebljava prirodni logaritam (ln) i brojčana jedinica neper, a za energijske veličine dekadski logaritam (log ili točnije log₁₀) i brojčana :jedinica bel, češće njezin decimalni nižekratnik decibel.

• razina jakosti zvuka (oznaka L) je mjerna veličina prilagođena osjetljivosti ljudskoga uha, deseterostruki logaritam omjera jakosti nekoga zvuka i praga čujnosti, odnosno:

[math]\displaystyle{ L = \frac{1}{2} \cdot \ln\!\left(\frac{I}{I_0}\right)\!~\mathrm{Np} = \log_{10}\!\left(\frac{I}{I_0}\right)\!~\mathrm{B} = 10 \cdot \log_{10}\!\left(\frac{I}{I_0}\right)\!~\mathrm{dB} }[/math]

gdje je: I - razina jakosti zvuka, I₀ - prag čujnosti, Np - neper, B - bel, dB - decibel.

• razina mora je pojam koji se koristi na području topografije kao osnovica za utvrđivanje visinskih točaka na terenu.
• razina (lingvistika) je jedan od ključnih strukturalističkih pojmova (franc. niveau; također rang). Sredinom 20. stoljeća u lingvistiku ga je uveo A. Martinet u sklopu teorije o dvostrukoj artikulaciji jezika. Na prvoj, višoj razini kao znakovi prepoznaju se monemi (morfemi), a na drugoj, nižoj razini, oni se rastavljaju na razlikovne jedinice foneme (nemaju samostalno značenje). Pritom se jedinice niže razine organiziraju u jedinice više razine.