Uho

PREUSMJERI Predložak:Preusmjerava

**Vanjsko uho i bubnjić**.
*1. lubanja 2. ušni kanal, 3. ušna školjka, 4. opna, 5. predvorje, 6. čekić, 7. nakovanj, 8. stremen, 9. polukružni kanalić, 10. pužić, 11. slušni nervi, 12. Eustahijeva cijev*

Uho je slušni organ čovjekovog organizma. Dijeli se na: vanjsko, srednje i unutarnje uho. Ljudsko uho čuje zvukove u području frekvencije od 16 Hz do 20 kHz.

Vanjsko uho

Vanjsko uho čine uška i zvukovod. Oni dovode zvuk do srednjeg uha. U zvukovodu nalaze se sićušne dlačice koje štite uho od vanjskih utjecaja. Vanjski zvukovod dugačak je 3 cm. Uška hvata i skuplja zvukove iz okoliša i usmjerava zvučne valove prema zvukovodu.

Srednje uho

Na čijem je početku bubnjić koji služi kao opna, zatim tri sićušne koščice (čekić, nakovanj i stremen) i eustachijeva cijev koja izjednačava tlak u srednjem uhu. Pločica stremena zatvara ovalni prozorčić što je i granica između srednjeg i unutarnjeg uha. Srednje uho se opisuje oblikom kao tijelo sa šest stranica, tj. dio organa koji je omeđen sa šest stijenki.

Stijenke srednjeg uha

lateralna stijenka (lat. paries tympanicus)
medijalna stijenka (lat. paries labyrinthicus)
gornja stijenka (lat. paries tegmentalis)
donja stijenka (lat. paries jugularis)
prednja stijenka (lat. paries caroticus)
stražnja stijenka (lat. paries mastoideus)

Unutarnje uho

Unutarnje uho se zbog svog izgleda naziva i labirint. Sastoji se od koštanoga i membranskoga dijela. Koštani labirint čine tri dijela: pužnica (lat. cochlea), predvorje (lat. vestibulum) i polukružni kanalići (lat. canales semicirculares). Pužnica ima oblik puževe kućice i savijena je dva i pol puta. Uzduž pužnice ide spiralna (koštana) pločica koja njezin koštani kanal nepotpuno dijeli na dva kanala. Donji kanal (lat. scala tympani) na donjem kraju, kroz okrugli prozorčić, u dodiru je s bubnjištem. Kanali su međusobno spojeni na gornjemu kraju, na vrhu pužnice otvorom helikotrema. Membranski labirint nalazi se unutar koštanoga. U predvorju koštanog labirinta nalaze se sacculus

PREUSMJERI Predložak:Lat oznaka i utriculus
PREUSMJERI Predložak:Lat oznaka. U polukružnim kanalima nalaze se tri polukružne membranske cijevi, ductus semicirculare
PREUSMJERI Predložak:Lat oznaka, a uzduž pužnice nalazi se ductus cochlearis
PREUSMJERI Predložak:Lat oznaka.

Svi dijelovi membranskog labirinta međusobno su spojeni, a ispunjava ih endolimfa. Unutar koštanog labirinta nalazi se perilimfa koja izvana oplakuje membranski labirint. U utrikulusu i sakulusu nalaze se pjege, macula utriculi

PREUSMJERI Predložak:Lat oznaka i macula sacculi
PREUSMJERI Predložak:Lat oznaka, koje sadrže potporne i osjetilne stanice. Zajedno sa stanicama u ampulama polukružnih kanalića bitne su za ravnotežu.

Od sakulusa se odvaja ductus endolymphaticus

PREUSMJERI Predložak:Lat oznaka koji je spojen i s utrikulusom. Izlazi iz piramide sljepoočne kosti na stražnjoj strani gdje prelazi u saccus endolymphaticus
PREUSMJERI Predložak:Lat oznaka koji je bitan za regulaciju tlaka endolimfe.

Ductus cochlearis

PREUSMJERI Predložak:Lat oznaka zajedno sa spiralnom koštanom pločicom u potpunosti dijeli preostali kohlearni kanal na dvije skale. Na njegovoj bazilarnoj membrani nalazi se osjetilni epitel Cortieva organa.

Od Cortijeva organa odlazi nervus cochlearis

PREUSMJERI Predložak:Lat oznaka koji zajedno s nitima za ravnotežu, koje čine nervus vestibularis
PREUSMJERI Predložak:Lat oznaka i ličnim živcem (lat. nervus facialis) prolaze kroz unutarnji slušni hodnik (lat. meatus acusticus internus).

Kongenitalne anomalije vanjskoga uha

Kongenitalne anomalije vanjskoga uha mogu biti povezane s trisomijama pojedinih kromosoma, nasljeđem te virusnim upalama i drugim štetnim djelovanjima tijekom trudnoće. Kongenitalne anomalije vanjskoga uha vidljive su već pri rođenju. One mogu upućivati na funckcionalne nedostatke kao što su nagluhost (hypoacusis) i gluhoća (anacusis). Te su anomalije češće jednostrane, desnostrane i u oko 60 posto slučajeva javljaju se češće u dječaka. Kongenitalne anomalije vanjskoga uha su otapostaza ili odstojeća uška, anotija, mikrotija, makrotija, rascjep ili fisura uške, apendiks uške, preaurikularna fistula.

Bolesti srednjeg uha

Otogene komplikacije obično su posljedica kroničnih, a rjeđe akutnih upala srednjeg uha. Mogu biti egzokranijalne (akutni mastoiditis, labirintitis, petrozitis, pareza ličnoga živca) i endokranijalne (tromboflebitis sigmoidnog sinusa, meningitis, ekstraduralni apsces, subduralni apsces, apsces velikoga mozga, apsces maloga mozga).

Eustahijeva tuba je kanal koji spaja šupljinu srednjeg uha sa ždrijelom.

Fizičko opterećenje koje narušava i oštećuje strukture u zatvorenim tjelesnim šupljinama ispunjenima zrakom za vrijeme nagle promjene atmosferskog tlaka, nazivamo barotrauma. Pozitivna barotrauma - tlak u zatvorenim šupljinama je povišen. Negativna barotrauma - tlak u zatvorenim šupljinama je snižen.

U tjelesnim šupljinama, kao i u srednjem uhu postoji određena količina neotopljenog zraka i ona reagira na promjene atmosferskog tlaka. Padanjem atmosferskog tlaka pri porastu visine obujam zraka u tjelesnoj šupljini se povećava.

Promjene u Eustahijevoj tubi izazivaju smetnje u srednjem uhu. Barotraumatski poremećaj se ne javlja kada je tlak u uhu jednak tlaku okoline. Ako se Eustahijeva tuba otvori tlakovi se izjednače.

Pozitivna barotrauma razvija se zbog poremećenosti funkcije tube i ako se njeno ušće u ždrijelu ne otvori. Tada se pojavljuje bol i nagluhost. Razlika u tlaku brzo se izjednačava gutanjem sline, zijevanjem i propuhivanjem tube. Ako je tuba oštećena i tlak se ne izjednači, tj. ušće se ne otvara dolazi do negativne barotraume - šire se krvne žile, nastaju točkasta krvarenja, odljepljenje sluznica, uvlačenje bubnjića uz bol i nagluhost.

Vidi