Radno pravo
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Najopćenitije, radno pravo se može definirati kao sustav pravnih pravila kojima se uređuju radni odnosi.
Predmet uređenja
- zasnivanje i prestanak radnih odnosa
- zaštita osoba u radnom odnosu
- materijalna prava i obveze iz radnih odnosa
- sustav stegovne i materijalne odgovornosti
- ostvarivanje prava iz radnih odnosa
- prava na udruživanje radnika (sindikat) i poslodavaca (udruge poslodavaca)
- kolektivni ugovori
- nadzor države nad primjenom propisa o radu
Razvoj
U doba gospodarskog liberalizma, najamni radni odnosi se uključuju u obveznopravne ugovorne odnose i kao norme ulaze u građanske zakonike. U 19. stoljeću, radnička klasa sve više vrši pritisak na državu koja donosi zaštitne zakone (UK, Francuska, Njemačka) te se donose zakoni za rad i radne odnose. Nakon 1. svjetskog rata reguliraju se prava radnicima putem zakona u čijoj su izradi sudjelovali predstavnici radničkih partija, sindikata. Godine 1919. osniva se Međunarodna organizacija rada. Nakon 2. svjetskog rata se regulira i zaštita radnika te njihovo sudjelovanje u upravljanju gospodarskim subjektima.