Radno pravo

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži

Najopćenitije, radno pravo se može definirati kao sustav pravnih pravila kojima se uređuju radni odnosi.

Predmet uređenja

  1. zasnivanje i prestanak radnih odnosa
  2. zaštita osoba u radnom odnosu
  3. materijalna prava i obveze iz radnih odnosa
  4. sustav stegovne i materijalne odgovornosti
  5. ostvarivanje prava iz radnih odnosa
  6. prava na udruživanje radnika (sindikat) i poslodavaca (udruge poslodavaca)
  7. kolektivni ugovori
  8. nadzor države nad primjenom propisa o radu

Razvoj

U doba gospodarskog liberalizma, najamni radni odnosi se uključuju u obveznopravne ugovorne odnose i kao norme ulaze u građanske zakonike. U 19. stoljeću, radnička klasa sve više vrši pritisak na državu koja donosi zaštitne zakone (UK, Francuska, Njemačka) te se donose zakoni za rad i radne odnose. Nakon 1. svjetskog rata reguliraju se prava radnicima putem zakona u čijoj su izradi sudjelovali predstavnici radničkih partija, sindikata. Godine 1919. osniva se Međunarodna organizacija rada. Nakon 2. svjetskog rata se regulira i zaštita radnika te njihovo sudjelovanje u upravljanju gospodarskim subjektima.