Radiometar

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Crookesov radiometar u radu.

Radiometar je aparat ili mjerni instrument koji energiju toplinskog zračenja pretvara u mehaničku energiju kretanja. Sam naziv radiometar potječe od W. Crookesa koji ga je upotrebljavao za grubo kvalitativno mjerenje toplinskog zračenja u spektru. Naime pomicanjem radiometra duž spektra od ultraljubičastog do infracrvenog područja mijenja se njegova brzina vrtnje. Najbrže se okreće izložen infracrvenom zračenju što se može pokazati tako da ga postavimo uz posve začađenu žarulju koja ne propušta nikakvo vidljivo svjetlo. [1] Radiometri, u meteorologiji, služe za mjerenje protuzračenja atmosfere te ižarivanja podloge u dugovalnom području (od 4 do 100 μm). [2]

Radiometrija

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Radiometrija

Radiometrija je grana optike koja se bavi mjerenjem svojstavaelektromagnetskih valova. Mjerenja se izvode elektroničkim mjernim instrumentima koji se nazivaju radiometrima. Primjenjuju se u radio astronomiji, u medicinskoj dijagnostici, za daljinska istraživanja i tako dalje. Radiometrijske veličine jakost zračenjaozračenostozračenjetok zračenja i druge obuhvaćaju cijeli spektar elektromagnetskoga zračenja. [3]

Radiometrijske veličine i mjerne jedinice

Radiometrijske veličine i mjerne jedinice
Veličina Mjerna jedinica Napomena
naziv znak naziv znak
Tok zračenja Φ vat W (J/s) naziva se i radijacijski fluks
Jakost zračenja I vat po steradijanu W/sr naziva se i radijacijski intenzitet
Ozračenje E vat po četvornom metru W/m2 naziva se i iradijancija
Ozračenost H džul po četvornom metru J/m2 naziva se i ekspozicija

Radiometrijski učinak

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Radiometrijski učinak

Radiometrijski učinak ili radiometrijski efekt je pojava pokretanja tijela obješenog u razrijeđenome plinu (vakuum) kada se obasja svjetlošću. Radiometrijski učinak primjenjuje se za mjerenje energije zračenja, osobito u području vidljivog i infracrvenoga dijela spektra elektromagnetskih valova. Prvi radiometar s tim načinom rada sagradio je W. Crookes. Crookesov radiometar sastoji se od četiriju metalnih pločica, s jedne strane poliranih, a s druge pocrnjenih, ugrađenih križno na osovini, u obliku vrtuljka. Cio uređaj nalazi se u staklenoj boci s vrlo razrijeđenim zrakom. Obasja li se radiometar, svjetlost (ili infracrvene zrake) će se više apsorbirati na tamnoj strani pločica; ta strana postaje toplija i molekule zaostalog (rezidualnoga) plina jače od nje odskaču i reakcijom pokreću vrtuljak. Brzina okretanja ovisi o apsorbiranoj toplini, te je ujedno mjera izračene energije. Radiometrijski učinak ne smije se zamijeniti s takozvanim svjetlosnim tlakom (tlak elektromagnetskog zračenja), to jest izravnim djelovanjem svjetlosti na plohe. [4]

Izvori

  1. Crookesov radiometar, [1], Zbirka fizičkog zavoda PMF-a, www.phy.pmf.unizg.hr, 2018.
  2. "Tehnička enciklopedija" (Meteorologija), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.
  3. radiometrija, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.
  4. radiometrijski efekt, [3] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.