Radiofar označivač
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Radiofar označivač (eng. marker beacon),[1] posebna vrsta VHF radiofara koji se koristi u zrakoplovstvu, osobito u konjunkciji s instrumentskim sustavom slijetanja (instrument landing system, ILS), da bi pilotima dalo parametre kojim će moći odrediti položaj duž etablirane rute ka odredištu kao što je pista.
Prema članku 1.107 Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU) Radijska regulativa (RR)[2] radiofar označivač je definiran kao Radio odašiljač u aeronautičkoj radionavigacijskoj službi koji odašilja okomito prepoznatljivi uzorak radi davanja informacije o položaju zrakoplovima.
Izvori
- ↑ Europska komisija SSB FL 024 - Interface specification for marker beacon systems (VHF marker beacons)/SSB FL 024 – Opis sučelja za radiofarove označivače (VHF Marker Beacon); izdanje iz lipnja 2017.; Broj notifikacije: 2017/366/D (Njemačka). Nadnevak primanja: 2. kolovoza 2017. (pristupljeno 8. rujna 2019.)
- ↑ ITU Radio Regulations, Section IV. Radio Stations and Systems – Article 1.107, definition: marker beacon (eng.)