| Rada Borić | |
 Rada Borić, prosvjed za slobodu medija (Zagreb, 2016.) | |
| Rođenje | 11. rujna 1951., Zagreb |
|---|---|
| Portal o životopisima | |
Rada Borić (Zagreb, 11. rujna 1951.) je hrvatska feministica, lektorica, znanstvenica, političarka i aktivistica za ženska prava.
Životopis
Rođena je u Zagrebu. Diplomirala je hrvatski jezik i književnost i komparativnu književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, na kojemu je završila i poslijediplomski studij književnosti. Bila je dugogodišnja lektorica hrvatskoga jezika, književnosti i kulture na Sveučilištu u Helsinkiju,[1][2][3] i predavačica kulturne povijesti Balkana na istom sveučilištu.[4] Predavala je i u SAD-u na sveučilištu Indiana.[4] Autorica je prvog finsko-hrvatskog i hrvatsko-finskog rječnika (2007.).[1] Nakon višegodišnjeg boravka u Finskoj, u Helsinkiju, vratila se u Zagreb.
Izvršnom je direktoricom Centra za ženske studije. Prema časopisu Forbes, jednom je od sedam najmoćnijih feministica na svijetu.[5] Od 1993. radila je sa ženama izbjeglicama u Centru ze žene žrtve rata, a 1995. jedna je od osnivačica Centra za ženske studije u kojemu je vodila kolegije o feminističkoj kritici jezika te različite projekte. Sudirektorica je poslijediplomskog seminara pri IUC-u u Dubrovniku, Feminizmi u transnacionalnoj perspektivi (Feminisms in Transnational perspective), a bila je i članicom Upravnog odbora Europskog ženskog lobija.[5]
Nagrade
- Vitezica Reda bijele ruže Finske[5] 2007.[4]
- nominirana za nagradu Amnesty Internationala Ginetta Sagan 2002.[4]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Vlada RH - Ured za ravnopravnost Prvi finsko-hrvatski i hrvatsko-finski rječnik s imenicama i u ženskom rodu, pristupljeno 20. prosinca 2010.
- ↑ Net.hr Puhutteko kroaattia?, pristupljeno 20. prosinca 2010.
- ↑ Nomen Prvi Finsko-hrvatsko-finski rječnik objavljen u Finskoj, pristupljeno 20. prosinca 2010.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 Centar za ženske studije Rada Borić, pristupljeno 10. ožujka 2011.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 T-portal Mija Pavliša: Rada Borić na Forbesovoj listi najmoćnijih, 7. studenoga 2010., pristupljeno 10. ožujka 2011.