Božidar Finka i Milan Moguš (1981.)[1] | Willem Vermeer (1982.)[2] | Dalibor Brozović (1988.)[3] | Josip Lisac (2009.)[4] | Iva Lukežić (2012.)[5] |
---|---|---|---|---|
Kriteriji podjele:
Napomena: Cilj podjele bio je |
Kriterij podjele:
Napomena: Willem Vermeer koristi |
Kriterij podjele:
|
Kriteriji podjele:
Napomena: Podjela uvelike |
Kriteriji podjele:
|
- ↑ 1,0 1,1 Božidar Finka, Milan Moguš, Karta čakavskog narječja, Hrvatski dijalektološki zbornik 1981., 5., str. 49.-58.
- ↑ 2,0 2,1 [1] Willem Vermeer: On the principal sources for the study of Čakavian dialects with neocircumflex in adjectives and epresents, Studies in Slavic and General Linguistics 2, 1982., 279.-340. (ispravljeno izdanje iz 2009.)
- ↑ 3,0 3,1 Dalibor Brozović, Jezik, srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, Jugoslavenski leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb, 1988.
- ↑ 4,0 4,1 Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija, 2. Čakavsko narječje, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2009.
- ↑ Iva Lukežić: Zajednička povijest hrvatskih narječja 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, Filozofski fakultet u Rijeci, Katedra čakavskoga sabora Grobnišćine, Zagreb - Rijeka - Čavle, 2012.