Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretraživanje
Podjele čakavskoga narječja na dijalekte
| Božidar Finka i Milan Moguš (1981.)[1] |
Willem Vermeer (1982.)[2]
|
Dalibor Brozović (1988.)[3] |
Josip Lisac (2009.)[4] |
Iva Lukežić (2012.)[5]
|
|
Kriteriji podjele:
- upotreba zamjenice ča odnosno ca ili samo zač odnosno zac
- čakavska akcentuacija koja se ogleda u:
- troakcenatskom sustavu i/ili
- starom mjestu akcenta i/ili
- starom akcenatskom inventaru pri pomaku siline;
- čakavski refleksi ě za koje je karakterističan:
- ikavsko-ekavski odnos po pravilu,
- dosljedna poraba ekavizama, ikavizama ili jekavizama;
- čakavski izgovor fonema (ť);
- prijelaz ę u a iza j, č, z;
- uporaba oblika bin, biš — bimo, bite pri tvorbi kondicionala;
- prijelaz ď u j;
- izostanak afrikate d͡ʒ
- Govori koji zadovoljavaju sve
kriterije ili ne zadovoljaju samo kriterij 1.
- Govori koji djelomično zadovoljavaju kriterij 1.,
zadovoljavaju kriterij 2. i barem jedan od
kriterija 4., 5. ili 6.
- Govori s nekom od navedenih čakavskih osobina
koji ne zadovoljaju ili djelomično
zadovoljavaju kriterije prve dvije skupine govora
Napomena: Cilj podjele bio je
dokazivanje pripadnosti govora čakavskom narječju.[1]
|
Kriterij podjele:
akcentuacija
- sjeverozapadni čakavski
- istarski
- sjevernoistarski
- srednjeistarski
- neistarski
- kastavski
- creski
- novljanski
- srednjočakavski
- jugoistočni čakavski
Napomena: Willem Vermeer koristi
terminologiju na engleskom jeziku.[2]
|
Kriterij podjele:
refleksi jata
- buzetski ili gornjomiranski
- jugozapadni istarski
- sjevernočakavski
- srednječakavski
- južnočakavski
- lastovski
|
Kriteriji podjele:
akcentuacija i konsonantizam
- buzetski
- jugozapadni istarski
- sjevernočakavski
- srednjočakavski
- južnočakavski
- lastovska oaza
Napomena: Podjela uvelike
odgovara podjeli Dalibora Brozovića.[4][3]
|
Kriteriji podjele:
akcentuacija i refleksi jata
- sjevernočakavski
- buzetski
- ekavski
- ikavski
- ikavsko-ekavski
- srednjočakavski ikavsko-ekavski
- južnočakavski ikavski
- jugozapadni istarski
|
- ↑ 1,0 1,1 Božidar Finka, Milan Moguš, Karta čakavskog narječja, Hrvatski dijalektološki zbornik 1981., 5., str. 49.-58.
- ↑ 2,0 2,1 [1] Willem Vermeer: On the principal sources for the study of Čakavian dialects with neocircumflex in adjectives and epresents, Studies in Slavic and General Linguistics 2, 1982., 279.-340. (ispravljeno izdanje iz 2009.)
- ↑ 3,0 3,1 Dalibor Brozović, Jezik, srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, Jugoslavenski leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb, 1988.
- ↑ 4,0 4,1 Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija, 2. Čakavsko narječje, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2009.
- ↑ Iva Lukežić: Zajednička povijest hrvatskih narječja 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, Filozofski fakultet u Rijeci, Katedra čakavskoga sabora Grobnišćine, Zagreb - Rijeka - Čavle, 2012.