Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Pravoslavna crkva sv. Nikole u Puli

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Datoteka:Srpski pravoslavni hram sv. Nikole u Puli2.jpg
Pravoslavna crkva svetog Nikole u Puli

Koordinate: 44°52′16.6″ N 13°50′45.2″ E Pravoslavna crkva svetog Nikole u Puli smještena je na sjevernim padinama brežuljka s Kaštelom iz 17. stoljeća.

Sagrađena u drugoj polovici 6. stoljeća, s tipičnom ravenskom poligonalnom apsidom, crkva je bila posvećena Velikoj Gospi. Nakon temeljite rekonstrukcije oko 1200. godine, dodijeljena je grčkoj pravoslavnoj vjerskoj zajednici u Puli 1583. godine, koju su činili doseljenici s Cipra i iz Naupliona. Danas pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. U crkvi se nalazi ikonostas grčkog majstora Tomiosa Batosa iz 18. stoljeća, vrijedne ikone i drugi predmeti.

U 16. i 17. st. pravoslavni obred zakonski su mogli obavljati samo grčke obitelji u Puli i crnogorske u Peroju, ali isključivo u pulskoj crkvi. Mletačka vlast određuje da pravoslavni svećenik može doći iz Pule u Peroj, ali samo da privatno uči mladež i posjećuje bolesnike i ne smije držati obred kome bi prisustvovao puk.

U to je vrijeme postojala samo jedna pravoslavna župa u Istri, sv. Nikole u Puli, koju su 1588. osnovali grčki bjegunci, a senat ju je podredio filadelfijskome patrijarhu u Veneciji. Prvi svećenik bio je, piše Fran Barbalić u knjizi "Peroj - srpsko selo u Istri", Teofan Xenaki, koji je kasnije imenovan nadbiskupom svih pravoslavaca koji su se nalazili pod Mletačkom Republikom.

Odbivši 1658. zahtjev crnogorskih kolonista za osnivanjem pravoslavne crkve u Peroju, rašporski kapetan Girolamo Priuli obavijestio je senat da, osim pulske, "nema drugih pravoslavnih crkava u Istri". Upravo je kapetan Priuli 1657. u tzv. Perojskoj povelji zabilježio podatke o doseljavanju Crnogoraca. Nakon višegodišnjih priprema, 1657. godine u Peroj je stigla skupina od 15 obitelji, ukupno 77 osoba: pet obitelji Crnogoraca pravoslavne vjere i deset obitelji neutvrđene pripadnosti, vjerojatno katolika Hrvata. Crnogorce je dopratio pravoslavni svećenik cetinske eparhije Mihajlo Ljubotina, a ostale Miho Brajković. Oko te jezgre nastala je najzapadnija crnogorska enklava u Mletačkoj Republici, a danas jedina u Hrvatskoj.

Galerija

Sadržaj