Posuđenice
Posuđenice su jedinice posuđene iz stranoga jezika. Mogu biti tuđice, usvojenice, prilagođenice ili strane riječi. Također možemo govoriti o fonološkim, leksičkim, morfološkim, semantičkim i sintaktičkim posuđenicama.[1]
Posuđivanje[uredi]
Posuđuje se zbog unutarjezičnih (hrvatski jezik nema vlastitu riječ ili je njeno značenje šire ili uže od strane riječi) ili pak izvanjezičnih razloga (politički, gospodarski, kulturni, znanstveni i zemljopisni dodiri).
Posuđivanje može biti izravno (iz jezika davaoca u jezik primalac) ili posredno (jezik davalac posuđuje već posuđene riječi). Također možemo govoriti i o kružnom posuđivanju kad se riječ vrati u jezik primalac u drukčijem obliku ili s drukčijim sadržajem.
Prema jeziku posuđivanja[uredi]
Prema jeziku davaocu posuđenice možemo podijeliti na nekoliko skupina:[1]
- latinizmi - iz latinskoga jezika
- grecizmi - iz grčkoga jezika
- hungarizmi (mađarizmi) - iz mađarskoga jezika
- germanizmi - iz njemačkoga jezika
- anglizmi (anglicizmi) - iz engleskoga jezika
- amerikanizmi - iz američke inačice engleskoga jezika
- slavizmi - iz skupine slavenskih jezika
- bohemizmi - iz češkoga jezika
- polonizmi - iz poljskoga jezika
- rusizmi - iz ruskoga jezika
- srbizmi - iz srpskoga jezika
- orijentalizmi - iz turskoga, arapskoga i perzijskoga jezika
-
- - iz turskoga jezika
- - iz arapskog, perzijskog i drugih orijentalnih jezika preko turskoga u hrvatski jezik
- romanizmi
- talijanizmi - iz talijanskoga jezika
- galicizmi - iz francuskoga jezika
- hispanizmi - iz španjolskoga jezika
- luzitanizmi - iz portugalskoga i brazilskoga jezika
Vrste posuđenica[uredi]
- Strane riječi
- Strane riječi se nijednom svojom značajkom ne uklapaju u standardni jezik, navode se izvorno, te se ističu drugim izborom slova ili naglascima (npr. boss, flash).
- Tuđice
- Tuđice se nekom svojom značajkom ne uklapaju u hrvatski jezik (naglasak, deklinacija) (npr. bistro, šou).
- Usvojene prilagođenice
- Usvojene prilagođenice su potpuno prilagodene jeziku primaocu na svim razinama tako da ih govornici ne osjećaju tuđim riječima.
- Prevedenice
- Prevedenice su "domaće" rijeci nastale na temelju stranih (npr. brzojav = telegram).
- Značenjske posuđenice
- Kod značenjskih posuđenica posuđeno je samo značenje i pridruženo izrazu proširujući mu značenje (npr. mouse = miš).
- Egzotizmi
- Eponimi
- Eponimi su nazivi nekih otkrića, izumi od osobnih imena (npr. sendvič, penkala).
- Internacionalizmi
- Internacionalizmi su riječi koje u više jezika imaju isto značenje i u osnovi isti izraz (stil, demokracija, politika...).[1]
Zanimljivosti[uredi]
Riječ "paprika" iz hrvatskog je jezika prešla u mnoge druge europske jezike kao posuđenica. Tako riječ "paprika" postoji u: njemačkom jeziku, francuskom, talijanskom, slovenskom, španjolskom,ruskom, portugalskom, grčkom, bjeloruskom, mađarskom, ukrajinskom, češkom, slovačkom, danskom, finskom, norveškom, švedskom, litvanskom, poljskom, nizozemskom, gruzijskom, irskom, velškom, islandskom, estonskom jeziku i dr.
Izvori[uredi]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 hrvatskijezik.eu – Jezično posuđivanje, pristupljeno 2. travnja 2015.
Vanjske poveznice[uredi]
- Hrvatski pravopis – Pisanje općih riječi i sveza
- www.matica.hr – Jezikoslovlje: O knjizi Nives Opačić Hrvatski u zagradama. Globalizacijske jezične stranputice
- Aneta Stojić: Njemačke posuđenice i hrvatski ekvivalenti
- Kristina Katalinić: Hungarizmi u hrvatskom književnom jeziku od kraja 16. do polovice 18. stoljeća