Portal:Hrvatska/Osnovna tablica/Izabrani članak/08 2011
Franjevački samostan i crkva na Kaptolu u Zagrebu sjedište je Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda.
Prisutnost franjevaca u Zagrebu seže duboko u 13. stoljeće u vrijeme kada su prvi sljedbenici sv. Franje Asiškog odlazili iz Italije po cijelom europskom kontinentu. Djelujući ovdje preko sedam stoljeća, kaptolski su franjevci udarili gradu Zagrebu neizbrisivi duhovni, kulturni i povijesni pečat. Prema jednoj predaji u Zagrebu je boravio i sam sv. Franjo Asiški, osnivač Reda Manje braće, poznatog pod imenom franjevaca. Prema toj predaji sveti je Franjo za svoga boravka u Zagrebu stanovao kod bogate udovice Katarine Galović, a na mjestu njezine kuće danas se nalazi kapela posvećena upravo sv. Franji, unutar današnjeg franjevačkog samostana na Kaptolu. Nadalje ta ista predaja kaže da je Franjo tada blagoslovio Galovićkin zdenac te da je na njezinu molbu četiri godine prije svoje smrti, 1226. godine, poslao u Zagreb dvojicu svoje braće, kustoda fra Grgura i fra Ortolsa. Njima je spomenuta udovica poklonila svoj posjed na kojem su oni kasnije sagradili samostan i crkvu.
Franjevci su se u Zagrebu nastanili najvjerojatnije prije provale Tatara 1242. godine, pretpostavlja se na području napuštenog benediktinskog samostana. Zagrebački je samostan najprije pripadao ugarskoj Provinciji sv. Marije i bio središte Zagrebačke kustodije u čiji su sastav od kraja 14. do početka 16. stoljeća ulazili samostani u Virovitici, Našicama, Požegi, Kostajnici i samostan na području današnjeg Kloštra Podravskog. U 17. stoljeću zagrebački je samostan postao središnja kuća novoosnovane Ilirske kustodije sv. Ladislava kralja, uskoro i provincije. da bi 1900. godine postao sjedište provincijala Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda.