Dominikanski samostan i crkva vjerski su objekti u gradu Dubrovniku.
Nalaze se u istočnom dijelu starog grada uz gradske zidine. Dominikanci su osnovali samostan u Dubrovniku 1225. godine. Čini ga komples zgrada među kojima su crkva sv. Dominika, zvonik, klaustar i tri samostanska krila. Izgradnja je započeta početkom 14. st, a završila je sredinom 15. st. Unutar samostana se nalazi i djelo venecijanskog majstora, Paola Veneziana. Muzej samostana sadrži vrijedne rukopise i 217 inkunabula, slike dubrovačkih slikara iz 15. i 16. stoljeća: Lovre Dobričevića, Mihajla Hamzića i Nikole Božidarevića i oltarnu palu "sv. Magdalena", rad slavnog talijanskog slikara Tiziana iz 1550. godine. Crkva je jedna od najvećih gotičkih građevina na istočnoj obali Jadrana. Nacrte je izradio Michelozzo di Bartolomeo, a gradnju su vodili dubrovački majstori Utešimović, Radomanović i dr.
Danas se nalazi uz gradske zidine i Vrata od Ploča te tvori kompleks zgrada koji čine velika jednobrodna crkva s prigrađenim zvonikom, klaustar (sa sjeverne strane) i tri samostanska krila koja zatvaraju klaustar. U spomenuti kompleks spadaju još i četiri manje samostanske crkve iako nisu potpuno uklopljene u cjelinu. To su crkva sv. Sebastijana, crkva sv. Luke, crkva Navještenja i crkva Gospe od Rozarija, tj. bratovštinska crkva Rozario. Crkva sv. Sebastijana gotička je crkva sagrađena 1466. g. tik uz crkvu sv. Dominika, točnije, uz njezin južni zid. Iako još gotička, primjer je prve crkve s polukružnom apsidom u Dubrovniku. Njen položaj u neposrednoj blizini gradskih vrata trebao je značiti sv. Sebastijanovu zaštitu grada od kuge koja je u to vrijeme bila velika prijetnja stanovništvu Europe. Crkve sv. Luke, zatim crkva Navještenja i bratovštinska crkva Rozario prostorno su odvojene od središnjeg kompleksa samostana, no unatoč tomu one su u njegovu vlasništvu. Prve dvije smještene su s istočne strane Ulice sv. Dominika, dok je posljednja, crkva Gospe od Ružarija sagrađena nasuprot zapadnoga pročelja crkve sv. Dominika.