Portal:Glazba/Odabrani članak/08. 2014.
Infrazvuk je naziv za duboki zvuk frekvencije manje je od 16 Hz koji ljudsko uho ne može čuti. Izvor takvoga zvuka su vjetroturbine i razni drugi strojevi poput automobila, zrakoplova, vlakova, itd. Prirodni izvori infrazvuka su oluje, valovi, snježne lavine, zemljotresi, vulkani, vodopadi, lomovi ledenjaka, polarna svjetlost, munje i turbulencije vjetra. Infrazvuk postaje opasan po ljudsko zdravlje ako stalno djeluje na čovjeka jačinom od 130 dB. Mjerenja u vjetroelektranama pokazala su da ta vrijednost nikada nije dosegnuta. Kod ljudi izloženih infrazvuku javlja se osjećaj straha, nadnaravne jeze, potištenosti i tjeskobe, što bi moglo objasniti paranormalne pojave poput viđenja duhova. Pomoću infrazvuka se još u Prvom svjetskom ratu određivao položaj topništva. Jedan od začetnika proučavanja infrazvuka je bio francuski znanstvenik Vladimir Gavreau (rođen u Rusiji kao Vladimir Gavronski), koji je eksperimentirao je i s infrazvučnom zviždaljkom nalik kakvoj ogromnoj cijevi orgulja.