| Antioh IV. Epifan | |
|---|---|
| |
| Kovanica s likom Antioha IV. Glava prikazuje Apolona na prijestolju omphalosa. Grčki natpis ΑΝΤΙΟΧΟΥ ΘΕΟΥ ΕΠΙΦΑΝΟΥ ΝΙΚΗΦΟΡΟΥ znači ("od Antioha, Božje objave, donosioca pobjede"). | |
| Kralj Seleukidskog Carstva | |
| Vladavina | 175. – 164. pr. Kr. |
| Prethodnik | Seleuk IV. Filopator |
| Nasljednik | Antioh V. Eupator |
| Djeca | |
| Antioh V. Eupator Laodika VI Aleksandar Balas (lažan) | |
| Dinastija | Seleukidi |
| Otac | Antioh III. Veliki |
| Majka | Laodika III |
Antioh IV. Epifan ("Objava (boga)"[1], "Glasoviti"; grčki: Ἀντίοχος Ἐπιφανὴς, fonetski: ænˈtɑi̯əkəs ɛˈpɪfəniːz; cca. 215. pr. Kr. - 164. pr. Kr.) bio je vladar Seleukidskog Carstva od 175. pr. Kr. do svoje smrti 164. pr. Kr. Bio je sin kralja Antioha III. Velikog i brat Seleuka IV. Filopatora. Pravo ime mu je bilo Mitridat; ime "Antioh" je preuzeo po dolasku na prijestolje.
Važni događaji za njegove vladavine su bili rat s Egiptom, koji je umalo doveo do osvajanja te zemlje i od koga potiče metaforički izraz "linija u pijesku" te ustanak židovskih Makabejaca.
Antioh je, kao ni jedan drugi helenistički vladar, imao sklonost rabiti božanske epitete kao Theos Epiphanes (grčki: ΘΕΟΣ ΕΠΙΦΑΝΗΣ što znači "Božja objava") a nakon pobjede nad Egiptom se nazvao, Nikephoros (grčki: ΝΙΚΗΦΟΡΟΣ što znači "Pobjedonosni")[2]. Njegovo ekscentrično ponašanje, kapriciozni potezi i ludilo su mu, pak, od strane suvremenika donijeli nadimak Epimanes ("Ludi"), odnosno igru riječi s njegovom titulom Epiphanes.[1][3]
Vanjske poveznice
- (eng.) Antiochus IV Ephiphanes entry in historical sourcebook by Mahlon H. Smith
- (eng.) Jewish Encyclopedia: Antiochus IV Epiphanes
- (eng.) Antiochus IV Epiphanes at livius.org
Fusnote
- ↑ 1,0 1,1 Encyclopædia Britannica Online: Antiochus IV Epiphanes
- ↑ Rome and the Mediterranean to 133 B.C. By A. E. Astin, F. W. Walbank, M. W. Frederiksen, p. 341
- ↑ Polybius 26.10