Polisindeton (grč. poly = mnogo, syndetos = povezan) stilska je figura koja nastaje nizanjem veznika bez gramatičke potrebe. Suprotnost polisindetonu jest asindeton. Hrvatska kovanica Bogoslava Šuleka za polisindeton je mnogovezje.
Primjeri
- Dobriša Cesarić, "Balada iz predgrađa"
I nema ga sutra, ni preksutra ne,
I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec, i nema ga dva,
I zima je već,
I sniježi...
- Tin Ujević, "Svakidašnja jadikovka"
I kosti su mu umorne,
i duša mu je žalosna,
i on je sam i zapušten.
I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.
- Josip Pupačić, "More"
i gledam more i gledam more zlato
i gledam more gdje se k meni penje
i dobrojutro kažem more zlato
i dobrojutro more more kaže
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega
i smijemo se i smijemo se moru
- Biblija, "Knjiga Postanka"
I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.
- Ivo Andrić, "Na Drini ćuprija"
Čovjek je na njoj kao na čarobnoj ljuljačci: i zemlju prelazi, i vodom plovi, i prostorom leti, i opet je čvrsto i sigurno vezan za kasabu i svoju bijelu kuću