Josip Pupačić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Josip Pupačić
Datoteka:Pupacic 300 3.jpg
Josip Pupačić
Rođenje 19. rujna 1928., Slime kraj Omiša, Hrvatska
Smrt 23. svibnja 1971., Krk, Hrvatska
Nacionalnost Hrvat
Period pisanja 20. stoljeće
Književne vrste pjesništvo
Supruga(e) Benka
Djeca Rašeljka
Važnija djela
Portal o životopisima

Josip Pupačić (Slime kraj Omiša, 19. rujna 1928. – Krk, 23. svibnja 1971.), bio je hrvatski književnik, književni kritičar i povjesničar književnosti.

Spada među najcjenjenije suvremene hrvatske pjesnike, a osobito je zapamćen po antologijskim pjesmama More[1] (po mnogima jednoj od najljepših pjesama u povijesti hrvatske književnosti[2]), te Tri moja brata, pjesmi začudne ljepote u kojoj se iznimnom izražajnošću suočava sa tragičnom smrti trojice braće. Obje ove pjesme objavio je 1954. godine.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Mladost i obrazovanje[uredi | uredi kôd]

Pupačić nakon klasične gimnazije u Splitu odlazi na studij književnosti u Zagreb. Od 1959. godine asistent je pri Katedri za stariju hrvatsku književnost Filozofskog fakulteta, a u Lyonu i Londonu je lektor i profesor hrvatskog jezika.

Njegovu mladost je duboko obilježila smrt trojice braće, koji su poginuli od strujnog udara dok su radili u hidroelektrani na rijeci Cetini. Ta ga je nesreća ispunila dubokim razočaranjem u Boga i ljude, te sam bilježi da taj izazov "nije izdržao". U svojoj poeziji razrješava svoj odnos sa smrću, te prihvaća poziv u život, kojega osjeća u svojem dubokom odnosu s morem.

Godine 1967. potpisuje Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, čime se izlaže nemalom riziku. Makar u raspravi o partijskom kažnjavanju znanstvenika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na - za ono vrijeme začuđujuće - otvoreni način kritizira tada najugledniji i politički praktično nedodirljivi dnevni list Vjesnik ("Unatoč svemu, Vjesnik, je, usputno, ipak, antihrvatski. U njemu od rata do prije dvije godine ... nisu spomenuti hrvatski narod i hrvatski jezik. ... U njemu se izbjegava kazati hrvatski narod, nego se kaže: narod Hrvatske") biva tek umjereno disciplinski kažnjen.[3] Od ozbiljnijeg kažnjavanja ga je zacijelo spasila tek činjenica da je među potpisnicima Deklaracije bio doista znatan broj profesora s Filozofskog fakulteta, te osobito činjenica da je potpisnik Deklaracije bio sam Miroslav Krleža, najugledniji komunistički intelektualac i osobni prijatelj Josipa Broza Tita.

Pogibija[uredi | uredi kôd]

Dana 23. svibnja 1971. godine sa suprugom Benkom i kćeri Rašeljkom, koja prije par dana bila operirana u Londonu zbog teške bolesti, poginuo je u zrakoplovu beogradskog "Aviogenexa" koji se prevrnuo i zapalio prilikom slijetanja u zračnu luku Rijeka koja se nalazi na otoku Krku: u tragičnoj nesreći poginulo je 75 putnika i 3 stjuardese od 7 članova posade.[4] Josip Pupačić bio je zavolio Krk i osobito Omišalj, te je namjeravao ondje kupiti kuću za svoju obitelj - ti su planovi prekinuti tragedijom u kojoj je stradala cijela obitelj.

Putnički avion Tupoljev TU 134a, koji je letio iz Londona prema Omišlju, upao je u oluju kod Rijeke. Do piste je stigao velikom brzinom, a pri slijetanju je udario krilom o pistu te se zapalio. Od 76 putnika preživio je samo jedan, te 4 člana posade. Većina poginulih zapravo je stradala od trovanja ugljičnim monoksidom, a ne od udarca.Vidi još: Zrakoplovna nesreća na Krku 1971.

Književni rad[uredi | uredi kôd]

Pupačić je bio urednik književnih časopisa Krugovi i Književnik. Zajedno sa svojim naraštajem oko časopisa Krugovi, tražio je dublji, istinitiji životni realitet. Odmjerenom strukturom svojih refleksivnih metaforičkih pjesama očituje iskonsku vezanost uz podrijetlo i zavičaj. Ne privlači ga pritom toliko egzotičnost mediteranskog krajolika, koliko svijest o pripadnosti neprekinutom lancu što ga tvore preci i potomci, te svijest o ljudskom bivanju u jedinstvu sa zemljom kojoj pripadaju. U tu se bliskost uklapa i Pupačićeva vezanost uz more i njegovo vječno beskrajno bivstvo. Najbolji je lirski izraz te tematike antologijska pjesma More. Pesimističan osjećaj života prouzročen tragičnim događajima u obiteljskom i osobnom životu, primjerice u pjesmi Tri moja brata (o smrti trojice braće), uzdiže Pupačićevo lirsko obzorje do svemirskih razmjera, do smisla vlastita i općeg opstanka.

Između prve Pupačićeve zbirke Kiše pjevaju na jablanima (1955.) i posljednje Moj križ svejedno gori (1971.) stanovita kriza u pjesnikovu stvaralaštvu poklapa se s njegovim sukobima s nekim pojavama u društvu. No izvore produbljenosti svojega lirskoga izričaja Pupačić je uvijek, pa tako i u zadnjoj zbirci, iznova nalazio u čudesnoj zavičajnoj utemeljenosti, sjećanju na djetinjstvo i lirskom oblikovanju i očitovanju proživljenog, što njegovo pjesništvo uzdiže u same vrhove novije hrvatske književnosti.

Djela[uredi | uredi kôd]

Glavni motivi Pupačićeve poezije su začudnost djetinjstva, uspomene, opsesija smrću. Između književnika svojeg naraštaja najviše se vraća hrvatskoj tradiciji i njezinoj dugostoljetnoj stečevini. Najznačajnije zbirke pjesama su:

Pupačić je, također, s Antunom Šoljanom i Stjepanom Mihalićem 1966. godine uredio i objavio Antologiju hrvatske poezije dvadesetog stoljeća. Nakon njegove smrti objavljivani su izbori iz njegova pjesništva:

Spomen[uredi | uredi kôd]

U Slimenu kod Omiša se svaku godinu održavaju dani Josipa Pupačića. U Podstrani se svakoga kolovoza od 1997. godine održava književna i kulturna manifestacija "Dobrojutro, more!", u spomen na hrvatske književnike Josipa Pupačića, Dragu Ivaniševića, Juru Kaštelana i Nikolu Milićevića, kojima je poljički kraj bio zavičaj, i kao takav se odrazio u njihovim književnim djelima.[1][5] Nazvana je po istoimenoj Pupačićevoj pjesničkoj zbirci.

Njegovo ime nose ulice u Omišu te osnovna škola u Omišu, Zagrebu (u gradskoj četvrti Špansko)[6], Splitu (prije Ulica Georgia Dimitrova)[7], Zadru, Varaždinu[8], Dubrovniku i Sisku.[9]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Bilješke i literatura
  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 I gledam more gdje se k meni penje … – u spomen na Josipa Pupačića - Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu Objavljeno 19. rujna 2013. NSK (pristupljeno 7. veljače 2018., te arhivirano na: Wayback Machine i WebCite)
  2. ↑ A. Gilić i I. Bošković, Josip Pupačić - antologičar, Školski vjesnik - časopis za pedagoška i školska pitanja, Vol.59 No.3. rujan 2010., Hrčak, hrcak.srce.hr
  3. ↑ Berislav Jandrić, Sveučilišni nastavnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu u obrani sastavljača i potpisnika "Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika", Školski vjesnik - Časopis za pedagoška i školska pitanja, Vol.59 No.3. Rujan 2010., citat stenografskog zapisnika iz 1967., na str. 401, o partijskoj kazni v. str. 404.
  4. ↑ "Zrakoplovna nesreća na Krku u kojoj je poginuo i hrvatski pjesnik Josip Pupačić - 1971.", "Dnevno.hr" 23. svibnja 2014.
  5. ↑ Dobrojutro more - Turistička zajednica Podstrana Objavljeno 6. lipnja 2016. službene internetske stranice Turističke zajednice Općine Podstrana (pristupljeno 8. veljače 2018., te arhivirano na: Wayback Machine i WebCite)
  6. ↑ zagreb.hr Ulice i trgovi - Mjesna samouprava Stenjevec (pristupljeno 22. travnja 2017.)
  7. ↑ dalmatinskiportal.hr Ž.Š.Ž., Preimenovane ulice i trgovi u Splitu: Balkanska, Prvoboraca, AVNOJ-eva, Braće Santini..., 26. kolovoza 2015. (pristupljeno 22. travnja 2017.)
  8. ↑ varazdin.hr Popis ulica - Grad Varaždin (pristupljeno 22. travnja 2017.)
  9. ↑ sisakportal.hr Pupačićeva ulica u radovima, 4. studenog 2016. (pristupljeno 22. travnja 2017.)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Josip_Pupačić&oldid=7387"