Polimerizacija

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Datoteka:Polystyrol.png
Primjer polimerizacije , svaki monomer stirena svoju duplu vezu troši na stvaranje veze s drugim stirenom, tvoreći tako polistiren

Polimerizacija je kemijska reakcija u kojoj se velik broj monomera povezuje kovalentnim vezama u polimere. Dugački lanac nastao spajanjem monomera naziva se polimer. Prirodni primjer su proteini: oni su polimeri s više od 100 aminokiselina u svom sastavu, gdje svaka aminokiselina predstavlja jedan monomer, a kada se spoje nastaje polimer odnosno protein. Također primjer prirodnih polimera su škrob i celuloza

Usporedba molekulske težine prema konverzijskom između stupnjevite i žive lančane polimerizacije

Reakcija se može provesti u masi, otopini, emulziji, suspenziji, plinskoj fazi, a prema reakcijskom mehanizmu i kinetici može biti stupnjevita i lančana.[1]

Lančana polimerizacija se dijeli na:

U kemijskim spojevima polimerizacija nastaje preko više različitih vrsta mehanizama koji variraju u svojoj složenosti ovisno o funkcionalnoj skupini spoja koji reagira. Jedan od jednostavnijih mehanizama polimerizacija odvija se kod alkena, koji zahvaljujući procesu polimerizacije tvore korisne spojeve kao što je polieten.

Datoteka:Ethene polymerization.png
Polimerizacija etena, nastaje polieten

Spoj kao što je polieten može se nazvati i jednostavnim polimerom jer se njegov lanac sastoji samo od jedne vrste molekula. Polimeri koji u svojoj strukturi imaju više vrsta molekula nazivaju se kopolimeri.

Primjeri stupnjevitih polimerizacija: polietilenteraftalat (PET), poliamidi(nyloni), poliuretani. Primjeri lančanih polimerizacija: polietilen (PE), polipropilen (PP), poli(vinil-klorid) (PVC), poli (lactic acid) (PLA), polistiren (PS).

Izvori

  1. "Polimerizacija". Zagreb: Hrvatska enciklopedija LZMK. Pristupljeno 28. ožujka 2015.

Vanjske poveznice