Pokolj u Travniku listopada 1944.

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Pokolj u Travniku listopada 1944.
 U ovom članku je uočen jednostrani prikaz teme. (Rasprava)
Članak je potrebno nadopuniti na način da prikazuje i druga gledišta.

Pokolj u Travniku bio je ratni zločin koji su počinili partizani listopada 1944. godine.

  1. PREUSMJERI Predložak:Nedostaje izvor

Zbio se nakon partizanske blokade Travnika koja je potrajala do 19. listopada 1944., nakon čega je uslijedio napad na grad jačim snagama razine divizija. Grad su uspjeli osvojiti 22. listopada 1944. godine. U SFRJ ovaj je dan bio slavljen kao "dan oslobođenja grada". Travnik je tad bio prepun izbjeglica koje su se s bojale partizana.

  1. PREUSMJERI Predložak:Nedostaje izvor Uslijedilo je pravo etničko čišćenje. Uslijedilo je pokolj u "čišćenju" grada koji je trajao osam dana. Samo u pokolju počinjenom 24. listopada ubili su oko 800 građana Travnika i manji broj hrvatskih vojnika. Zbog razmjera pokolja to je "čišćenje" poprimio je razmjere genocida. Grad je bio praktično popločan ljudskim kosturima.[1][2][3][4][potreban bolji izvor]

Pokolje je uslijedio odmah po "oslobađanju". Partizani i četnici pobili su brojne civile i zarobljene hrvatske vojnike. Tzv. “Narodno-oslobodilačka vojska“ je u travničkoj bolnici poubijala još na bolničkim krevetima 70 ranjenika, među njima nekoliko civila i dvije časne sestre. Svjedok ubojstava je p. Maslać koji je išao iza ubojica i davao odrješenje umirućima. Zarobljene hrvatske vojnike koji su bili pripadnici Ustaške vojnice, partizani su ih sve svukli do gola pa ih zatim zaklali. Također su usmrtili šest učenika nadbiskupske gimnazije u Travniku. [1][2][3][4][potreban bolji izvor]

Dana 24. listopada 1944. počinili su masovno ubojstvo koje su poslije često primijenili sa zarobljenim hrvatskim civilima i vojnicima s Bleiburga i drugih mjesta na Križnim putevima. Oko 800 građana Travnika te manji broj hrvatskih vojnika pobili su tako što su ih zatvorili u gradsko sklonište, kojemu su potom minirali vrata i sve otvore.[1][2][3][4][potreban bolji izvor]

Podatak navodi Vjenceslav Topalović u svojoj knjizi Srednja Bosna – ne zaboravimo hrvatske žrtve 1941-1950/1991-1995. </ref> Svjedok navodi da je u skloništu tadašnje Tvornice duhana miniranjem zatrpano znatno više od tih 800 osoba.[5][potreban bolji izvor]

Oko 500 domobrana predalo se partizanima, a samo 18-oro njih je ostalo živo. Časnike su razdvojili od vojnika, šestoricu časnika odmah su ubili ispred Gospine špilje, na južnoj strani sjemenišnog igrališta, dok su partizani i četniko-partizani ostale časnike ubijali dvojicu po dvojicu sljedeća dva dana. [1][2][3][4][potreban bolji izvor]

Osam dana, danonoćno trajalo je tzv. "čišćenje" grada. Po gradu je povremeno odjekivala pucnjava. Partizani i četniko-partizani pretraživali su kuću po kuću. Ako itko od stanara nije mogao dokazati da je član dotične obitelji, izveli bi ga iz kuće i ubili na najbližem prostoru: na cesti, u kanalu, dvorištu, vrtu ili drugdje. Akcija "čišćenja" trajala je osma dana i smatra se da su tad pobili oko 2.500 ljudi, žena i djece. Sljedećih osma dana nisu dopuštali ukapanje niti jedne žrtve. Nakon toga su zapovijedili da se mrtve ukopava gdje su poginuli ili ubijeni. Tek su mladim sjemeništarcima, sedmašima i osmašima, dopustili ukopati sve ubijene u jednu rupu kod Gospine Špilje, da im dvorište ne bi bilo puno grobova. Travnik je time bio praktički popločan ljudskim kosturima.[1][2][3][4][potreban bolji izvor]

Neku su skupinu od oko 350 ljudi su partizani bosonoge gonili preko Komara ka Donjem Uskoplju (Donjem Vakufu). Preživjeli su samo vozači, mehaničari, krojači, postolari i ljudi sličnih zanimanja ali zato što su potrebni partizanskim snagama. Jedan od preživjelih poslije je posvjedočio što se sve zbivalo u vojarni i kakva je bila sudbina zarobljenih.[1][2][3][4][potreban bolji izvor]

Povremena ubijanja trajala su nakon krvava tjedna sve dok hrvatske snage nisu opet oslobodile Travnik od jugopartizansko-četničke krvave okupacije 8. siječnja 1945. godine. Predah od strahovlade potrajao je kratko, jer su već 22. veljače 1945. četniko-partizani opet zauzeli grad i uslijedilo je drugo poluvrijeme Travničkog holokausta. Novo jugopartizansko osvajanje donijelo je izgaranje grada do temelja. Zapalili su velebno vjersko središte, a u požaru su izgorjeli arhiv, knjižnica, umjetničke zbirke, crkveno ruho, oltari i orgulje. Tzv. partizanski “oslobodioci” 22. veljače 1945. ubili su 13 profesora i učenika Isusovačke gimnazije u Travniku, brojne civile i vojno osoblje. [1][2][3][4]

Travnička stratišta još nisu označena spomen-obilježjima koja bi svima kazivala o počiniteljima i žrtvama tolikih mnoštvenih ratnih zločina. Ni na zgradi bolnice u kojoj je počinjen ratni zločin nad bolesnicima i ranjenicima, niti na gradskom skloništu. Nisu sprovedena ni istraživanja gradskog skloništa u kojem su stotine ili više ljudi žive zazidali, slično kako su to partizani učinili tisućama hrvatskih civila svih dobi i vojnicima koje su žive zazidali u okna slovenskog rudnika Huda jama ili u miniranom skloništu-rovu kraj Slovenske Bistrice. [1][2][3][4]

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Hrvatska udruga Benedikt Travnički holokaust , postavljeno 28. siječnja 2013. Za Hrvatski program Radio Vatikana pripremio Željko Tomašević, član Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva. (pristupljeno 1. studenoga 2018.)
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 Nadbiskupsko sjemenište 'Petar Barbarić' - Travnik Travnički holokaust postavljeno 12. siječnja 2015. (pristupljeno 1. studenoga 2018.)
  3. ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 Vatikanski radio Za Hrvatski program Radio Vatikana pripremio Željko Tomašević, član Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva. Travnički holokaust, 27. siječnja 2013. (pristupljeno 1. studenoga 2018.)
  4. ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 4,6 4,7 YouTube - Božja ljubav Zvučni zapis vijesti s Vatikanskog radija. Za Hrvatski program Radio Vatikana pripremio Željko Tomašević, član Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva. Travnički holokaust, Datum objavljivanja: 22. pro 2015. (pristupljeno 1. studenoga 2018.)
  5. ↑ Svjedok Čedo Kobić, u knjizi „Bleiburg i Križni put – zločin bez kazne“

Vanjske poveznice

  • YouTube Prof. Vjenceslav Topalović: Ubojstva u Travniku krajem Drugog svjetskog rata
  • [1] Stipo Pilić, Blanka Matković: Borbe za Travnik u listopadu 1944.
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Pokolj_u_Travniku_listopada_1944.&oldid=281036"