Cvjetište
Cvjetište (receptakulum; lat. receptaculum, također thalamus ili torus), odnosno cvjetna loža, završni je dio cvjetne osi kritosjemenjača na kojem su pričvršćeni cvjetni organi. Predstavlja nastavak cvjetne stapke, najčešće proširen i skraćen, na kojem se razvijaju lapovi, latice, prašnici i plodni listovi. Njegova građa, oblik i način povezivanja s ostalim dijelovima cvijeta važna su morfološka obilježja u sistematici cvjetnica.
Cvjetište može biti ravno, ispupčeno, stožasto, izduženo, tanjurasto ili duboko udubljeno. Kod pojedinih biljaka sudjeluje u stvaranju hipantija i drugih posebnih cvjetnih struktura, a nakon oplodnje može se povećati i postati važan sastavni dio ploda ili pridruženih plodnih tkiva. Osobito je poznat primjer jagode, čiji se mesnati jestivi dio najvećim dijelom razvija iz povećanog cvjetišta, dok su sitni plodići na njegovoj površini pravi botanički plodovi.
Građa i položaj
Izvori: Hrvatska enciklopedija – Cvijet · Purdue Arboretum – Receptacle. Cvjetište se nalazi na prijelazu između cvjetne stapke i cvjetnih organa. Morfološki pripada osi izdanka, za razliku od lapova, latica, prašnika i plodnih listova, koji su bočni cvjetni organi.
Za tipičan je cvijet karakteristično da su međučvorovi cvjetne osi izrazito skraćeni. Zbog toga se različiti organi razvijaju na malom prostoru, često u jasno odvojenim pršljenovima.
Kod cvjetova s dvostrukim ocvijećem na vanjskom dijelu cvjetišta obično su pričvršćeni lapovi, iza njih latice, zatim prašnici, dok središnji ili završni dio nosi plodni list ili više njih.
Međutim, takav raspored nije svojstven svim kritosjemenjačama. Cvjetni organi mogu biti raspoređeni spiralno, u većem broju pršljenova ili na izrazito produljenoj cvjetnoj osi. U nekih skupina pojedini su organi reducirani, a cvjetište može biti znatno preoblikovano.[1]
U njegovoj se unutrašnjosti nalaze osnovna biljna tkiva, uključujući provodne snopove koji povezuju cvjetne organe s ostatkom biljke. Ti se snopovi prema pojedinim organima granaju u skladu s njihovim brojem i položajem.[1]
Oblici cvjetišta
Oblik cvjetišta znatno se razlikuje među biljnim porodicama, rodovima i vrstama.
Ravno cvjetište ima slabo proširenu ili gotovo ravnu površinu, na kojoj se razvijaju cvjetni organi. Takva je građa česta kod cvjetova s kratkom osi i jasno odvojenim pršljenovima.
Ispupčeno cvjetište ima povišen središnji dio, koji može nositi veći broj prašnika ili plodnih listova. Stupanj ispupčenosti kreće se od blagog uzdignuća do izrazito stožastog oblika.
Stožasto cvjetište postupno se sužava prema vrhu, a cvjetni organi mogu biti raspoređeni na različitim visinama duž njegove površine. Takva je građa osobito izražena kod nekih predstavnika magnolijevki (Magnoliaceae), u kojih su brojni prašnici i plodni listovi raspoređeni duž izdužene cvjetne osi.
Udubljeno cvjetište ima središnju udubinu, koja može biti plitka, zdjelasta ili duboka. U njoj se mogu nalaziti plodni listovi, dok se ocvijeće i prašnici pričvršćuju na rubu ili drugim dijelovima okolne strukture.
Kod pojedinih ružovki (Rosaceae) udubljeno cvjetište i povezani dijelovi cvijeta sudjeluju u oblikovanju čaškastih ili vrčastih struktura. Njihova se građa razlikuje među rodovima i povezana je s razvojem različitih tipova plodova.[1] [2]
Hipantij
Hipantij (hypanthium) čaškasta je, vrčasta ili cjevasta cvjetna struktura koja nosi lapove, latice i prašnike, najčešće na svojem rubu. Može okruživati plodnicu djelomično ili potpuno.[3]
Hipantij nastaje razvojem cvjetne osnove i tkiva povezanih s osnovama cvjetnih organa. Njegovo točno razvojno podrijetlo i stupanj srastanja tih tkiva razlikuju se među biljnim skupinama, pa ga nije uvijek opravdano smatrati jednostavno proširenim cvjetištem.
Kod nekih vrsta hipantij slobodno okružuje nadraslu plodnicu, bez srastanja s njezinom stijenkom. Takva je građa karakteristična za pojedine predstavnike roda Prunus, uključujući šljivu i trešnju.
Kod drugih vrsta hipantij srasta s plodnicom ili drugim cvjetnim tkivima. U takvim slučajevima može nastati složena građa cvijeta s podraslom ili djelomično podraslom plodnicom.
Hipantij je posebno važan kod ružovki, ali se pojavljuje i u drugim biljnim porodicama. Njegov oblik, veličina, sraslost s plodnicom i sudjelovanje u razvoju ploda predstavljaju značajna obilježja za usporednu morfologiju.[4] [3]
Cvjetište i položaj plodnice
Oblik cvjetišta i razvoj hipantija povezani su s položajem ocvijeća i prašnika u odnosu na plodnicu. Na temelju tih odnosa razlikuju se hipogini, perigini i epigini cvjetovi.[5] [4]
Hipogini cvjetovi
U hipoginih cvjetova lapovi, latice i prašnici pričvršćeni su ispod gineceja. Plodnica je nadrasla, a cvjetište može biti ravno ili ispupčeno.
Takva građa pojavljuje se kod brojnih kritosjemenjača, među ostalima kod mnogih krstašica (Brassicaceae) i ljutićevki ili žabnjakovki (Ranunculaceae).
Perigini cvjetovi
U periginih cvjetova lapovi, latice i prašnici nalaze se na rubu čaškastog ili vrčastog hipantija koji okružuje ginecej.
Ako hipantij nije srastao s plodnicom, ona ostaje nadrasla, premda je smještena niže od mjesta pričvršćenja ostalih cvjetnih organa.
Takva je građa karakteristična za mnoge predstavnike roda Prunus i druge ružovke.
Pojam periginosti opisuje položaj cvjetnih organa, pa sam po sebi ne znači da je plodnica polupodrasla.
Epigini cvjetovi
U epiginih cvjetova slobodni dijelovi lapova, latica i prašnika pojavljuju se iznad plodnice. Plodnica je podrasla, a okolna cvjetna tkiva mogu s njom biti srasla.
Takva građa prisutna je kod jabuke (Malus), kruške (Pyrus) i brojnih drugih kritosjemenjača.
Kod pojedinih vrsta razvijaju se i prijelazni odnosi, uključujući djelomično podraslu plodnicu. Stoga je pri morfološkom opisivanju potrebno razlikovati položaj plodnice od načina pričvršćenja ocvijeća i prašnika.
Posebne preobrazbe cvjetne osi
Kod nekih kritosjemenjača međučvorovi cvjetne osi nisu potpuno skraćeni. Njihovim produljenjem nastaju posebne strukture koje međusobno prostorno razdvajaju cvjetne organe.
Antofor (anthophorum) produženi je dio cvjetne osi između čaške i vjenčića. Razvijen je kod pojedinih predstavnika porodice klinčićevki (Caryophyllaceae), osobito u nekim vrstama roda Silene.
Ginofor (gynophorum) produženi je dio cvjetne osi koji uzdiže ginecej iznad mjesta pričvršćenja ostalih cvjetnih organa. Pojavljuje se kod pojedinih vrsta roda Capparis i drugih biljaka.
Androginofor (androgynophorum) izdužena je os koja zajedno nosi andrecej i ginecej, uzdižući ih iznad ocvijeća. Karakteristična je za neke predstavnike pasiflorovki ili trubanjovki (Passifloraceae), uključujući rod Passiflora.
Te strukture predstavljaju različite načine preobrazbe ili produljenja cvjetne osi. Njihov razvoj i podrijetlo mogu se razlikovati među biljnim skupinama.[1] [6]
Uloga cvjetišta u razvoju ploda
Cvjetište u mnogih biljaka nakon oplodnje ostaje razmjerno malo, a glavni dio ploda razvija se iz plodnice. Međutim, kod nekih vrsta cvjetište se znatno povećava, postaje mesnato ili sudjeluje u oblikovanju složenih plodnih struktura.[7] [8]
Jagoda
Kod jagoda (Fragaria) cvjetište se nakon oplodnje povećava i postaje mesnato. Iz njega nastaje najveći dio crvenoga jestivog dijela koji se u svakodnevnom govoru naziva plodom jagode.
Na njegovoj se površini nalaze brojni sitni jednosjemeni plodovi, oraščići (aheniji), nastali iz zasebnih plodnica jednoga cvijeta.
Prema tome, mesnato tkivo jagode nije razvijeno iz stijenke plodnice, nego iz cvjetišta. Zbog toga se jagoda u morfološkom smislu ubraja u zbirne plodove s pridruženim mesnatim tkivom.
Malina i kupina
Kod malina i kupina (Rubus) brojni slobodni plodni listovi razvijaju se u sitne koštunice, raspoređene na proširenom cvjetištu.
Za razliku od jagode, mesnati dijelovi koje jedemo pretežno potječu iz stijenki pojedinačnih plodnica.
Cvjetište je ipak važno kao osnova na kojoj su plodići raspoređeni. Kod maline se skupina zrelih koštunica obično odvaja od cvjetišta, dok kod kupine cvjetište najčešće ostaje povezano sa zrelim zbirnim plodom.
Ruža
Kod ruža (Rosa) razvija se udubljena, vrčasta cvjetna struktura koja nakon oplodnje postaje mesnata i okružuje brojne oraščiće.
Ta se struktura obično naziva šipkom i velikim dijelom potječe iz hipantija. Pravi plodovi nalaze se u njezinoj unutrašnjosti.
Šipak je stoga primjer u kojem cvjetna osnova i pridružena tkiva sudjeluju u stvaranju plodne strukture, ali ne čine same pojedinačne plodove.
Jabuka i kruška
Kod jabuke i kruške (Malus, Pyrus) mesnati dio ploda nastaje velikim dijelom iz hipantija i drugih cvjetnih tkiva povezanih s podraslom plodnicom.
Središnji dio sjemenog ploda sadržava pretince sa sjemenkama, dok je znatan dio vanjskog mesnatog tkiva dodatnog, neplodničkog podrijetla.
Takva građa pokazuje da u nastanku ploda, osim plodnice, mogu sudjelovati i drugi dijelovi cvijeta.
Značenje u sistematici biljaka
Cvjetište je važan izvor morfoloških obilježja koja se koriste pri prepoznavanju i klasifikaciji kritosjemenjača.
Među značajnim obilježjima ističu se njegov oblik, stupanj izduženosti, odnos prema plodnici, prisutnost hipantija te način pričvršćenja i međusobnog povezivanja cvjetnih organa.
Kod magnolijevki osobito je značajan izduženi dio cvjetne osi s brojnim rasplodnim organima. Kod ružovki raznolikost cvjetne osnove i hipantija povezana je s nastankom različitih plodnih oblika.
U sistematskoj botanici ta se obilježja proučavaju zajedno s građom ocvijeća, andreceja, gineceja, anatomskim i molekularnim podacima. Slični oblici cvjetišta mogu nastati i neovisno u različitim razvojnim linijama, pa samo jedno morfološko obilježje nije dovoljno za zaključivanje o njihovoj srodnosti.
Literatura i izvori
- Hrvatska enciklopedija. Cvijet. Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
- Royal Botanic Gardens, Kew. The Kew Plant Glossary. Terminološka objašnjenja dostupna preko Chinese University of Hong Kong.
- Purdue Arboretum. Receptacle.
- Royal Botanic Gardens, Sydney. Flora of New South Wales – Glossary: Receptacle.
- University of Minnesota. The Science of Plants – Fruit Morphology.
- Master Gardeners of Northern Virginia. Receptacle, Hypanthium, Hypogynous, Perigynous, Epigynous.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 HE, cvijet, pristupljeno 5. studenog 2026.
- ↑ Plant Morphology - T. A. Sautkina - 2012, pristupljeno 5. studenog 2026.
- ↑ 3,0 3,1 Receptacle, Hypanthium, Hypogynous, Perigynous, Epigynous, pristupljeno 5. studenog 2026.
- ↑ 4,0 4,1 Ovary Position / Insertion of Floral Structure, pristupljeno 5. studenog 2026.
- ↑ Ovary position, pristupljeno 5. studenog 2026.
- ↑ Developmental and genetic basis of the androgynophore in Gynandropsis gynandra, pristupljeno 5. studenog 2026.
- ↑ Fruit Morphology, pristupljeno 5. studenog 2026.
- ↑ Purdue Arboretum, pristupljeno 5. studenog 2026.