Epsko srednjovjekovno djelo Pjesma o Igorovom pohodu (staroslavenski: Слово о плъку Игоревѣ - Slovo o plŭku Igorevě, ukrajinski: Слово о полку Ігоревім - Slovo o polku Ihorevim, ruski: Слово о полку Игореве - Slovo o polku Igoreve) je nastalo najkasnije 1187. kao odraz poraza novgorodskog kneza Igora u borbi s Polovcima (nomadskim narodom tursko-mongolskoga porijekla, kod nas poznatoga pod imenom Kumani). Knez Igor je u bitci bio zarobljen, a pjesma opisuje i njegov bijeg iz zarobljeništva. Anonimno epsko djelo ima važnu kulturnu vrijednost za sve Istočne Slavene i smatra se podjednako dijelom ruske, ukrajinske i bjeloruske književnosti.
Poraz staroruske vojske (1185.) došao je kao posljedica feudalne rascjepkanosti Kijevske Rusi i nadmetanja pojedinih knezova da svaki za sebe prigrabi što više slave ne brinući se za zajedničke interese zemlje. Strašne posljedice poraza potaknule su nepoznata autora da pjesničkim jezikom progovori ne samo o slavi staroruskoga oružja, nego i o uzrocima nevolja što već više od jednoga stoljeća padaju na starorusku zemlju – o feudalnim razmiricama. Stoga je razumljiv onaj publicistički patos u autorovom obraćanju staroruskim knezovima da stanu u obranu zajedničke domovine. Lirski opisi prirode, epska snaga u prikazivanju sudara („Zemlja tutnji, rijeke mutno teku, prašina polja pokriva, stijegovi zbore: Polovci idu od Dona, i s mora, i sa svih strana staroruske pukove opkoliše. Djeca đavolja vikom polja pregradiše, a hrabri Rusići pregradiše crvenim štitovima“) kao i elementi govorničke proze otežavaju nam da određeno kažemo kojoj književnoj vrsti pripada ovo djelo. Najbliži ćemo ipak biti istini ako ga nazovemo ratnom pripoviješću (zbog teme) i epskom pjesmom (zbog obrade teme). I sam se autor koleba u terminu jer ga naziva „Slovom“, tj. besjedom, pa „trudnom“ (tužnom, ratnom) pripoviješću i napokon „pjesmom“, što sve govori o sinkretičkoj naravi djela.
Bilo je pokušaja da se uzor za „Pjesmu o Igorovom pohodu“ nađe u klasičnoj grčkoj epici, pa u južnoslavenskoj narodnoj poeziji ili čak u djelu koje je nastalo nekoliko stoljeća kasnije („Zadonščina“). Znanstvena istraživanja, posvećena „Pjesmi o Igorovom pohodu“ kako u Rusiji i Ukrajini, tako i u cijelom svijetu, pokazala su da je svako negiranje originalnosti ovoga zaista umjetničkog djela danas postalo neumjesno; to osobito potvrđuju, između ostalog, različite tekstološke studije, posebno prilozi turkologa u kojima se dokazuje semantička vrijednost pojedinih polovačkih riječi, moguća samo za vrijeme nastanka djela.
Tekst sa samo 218 stihova nije dugačak. Jedini sačuvan originalni rukopis izgorio je u vrijeme Napoleonovog napada na Moskvu 1812. godine. Na "Pjesmi o Igorovom pohodu" zasnovana je opera Aleksandra Borodina imena Knez Igor.
Iz pjesme je poznat citat:
Djelo je prevedeno na suvremeni ruski (više prijevoda) kao i na mnoge strane jezike. Uz prijevode na slovenski i makedonski jezik, kod nas je prevođenje ovog djela ograničeno na nekoliko manje ili više uspješnih pokušaja.
Vanjske poveznice
- Slovo o polku Ihorevi
- Tekst Igorove pjesme na starom istočnoslavenskom - s poveznicama na različite prijevode na ruski
- Enciklopedija o Igorovoj pjesmi (ru)
- Prijevod Leonarda Magnusa na engleski iz 1915., usporedno engleski/ruski