Pavao II. Gregorijanec
| Pavao II. Gregorijanec | |
|---|---|
| barun | |
| Datoteka:Gregorijanec coat of arms.svg.png grb obitelji Gregorijanec | |
| kapetan Hrvatskog kraljevstva | |
| Vladavina | 14. travnja 1598. – 26. kolovoza 1598. |
| Prethodnik | Đuro Petev |
| Nasljednik | Krsto Mrnjavčić |
| Smrt | oko 1598. Dvorac Mokrice |
| Plemićka kuća/obitelj | Datoteka:Gregorijanec coat of arms.svg.png Gregorijanec |
| Otac | Stjepan Gregorijanec |
| Majka | Marta Teuffenbach |
| Vjera | rimokatolik |
Pavao II. Gregorijanec († Dvorac Mokrice, oko 1598.) bio je hrvatski plemić, barun te kapetan Hrvatskog kraljevstva (1593. – 1598.). Bio je član hrvatske plemićke obitelji Gregorijanec.[1] Njegov povijesni lik je romantiziran u Zlatarevom zlatu (1871.), djelu hrvatskog književnika Augusta Šenoe (1838. – 1881.) u kojem je prikazan kao ljubavnik fiktivnog lika, Dore Krupićeve.
Životopis
Rodio se u plemićkoj obitelji oca, Stjepana Gregorijaneca († 1593.) i majke Marte Teuffenbach († 1578.). Imao je mlađeg brata Nikolu († 1607.) te stričeve Jurja i Baltazara. Ne zna se gotovo ništa o njegovom djetinjstvu i mladosti. Njegov otac Stjepan bio je hrvatski banovac te župan Križevačke i Zagrebačke županije (1578. – 1581.), a 1581. godine dobio je naslov baruna od kralja Rudolfa II.[1]
Pavao II. je 12. travnja 1593. godine bio imenovan od Hrvatskog sabora za kapetana, a 14. travnja 1598. godine za kapetana Hrvatskog kraljevstva[2] te je pod njegovim zapovjedništvom stajalo ukupno oko 500 pješaka i 50 konjanika. Dužnost je obavljao do ljeta 1598. godine, kada se morao odreći službe zbog bolesti, o čemu je obavijestio Sabor 26. kolovoza iste godine.[3]
Nije se ženio i nije ostavio potomaka, a umro je 1598. ili sljedeće godine.
Izvori
Vanjske poveznice
- ↑ 1,0 1,1 Stjepan Gregorijanec. Hrvatska enciklopedija 0. Pristupljeno 14. listopada 2021.
- ↑ Gregorijanec – Hrvatski biografski leksikon
- ↑ Laszowski, Emilij, Obitelj Gregorijanečkih 1518. – 1607., Hrvatsko kolo : naučno-književni i umjetnički zbornik, Knj.23, Zagreb, 1942.