Patti Page

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Patti Page
Patti Page.JPG
Ime u rodnom listuClara Ann Fowler
Rođen/a8. studenog 1927.
MjestoClaremore, Oklahoma
SAD Flag of the United States.svg
Umro/umrla1. siječnja 2013.
Encinitas, Kalifornija
SAD Flag of the United States.svg
Žanr/ovipop glazba
Zanimanjepjevačica
Djelatno razdoblje1946. – 2012.
Producentska kućaMercury Records
Columbia Records
Epic Records
Avco Records
Plantation Records
Internetska stranicamisspattipage.com
Nagrade
Pioneer Award (1979.)
Oklahoma Music Hall of Fame (1997.)
Grammy (1999.)
Living Legend Award (2002.)
Grammy za životno djelo (2013. postumno)

Patti Page (pravim imenom Clara Ann Fowler; Claremore, Oklahoma; ↓1 8. studenog 1927. – Encinitas, Kalifornija; 1. siječnja 2013.) bila je američka pop-pjevačica i glumica. Bila je jedna od najuspješnijih pjevačica 1950-ih,[1] a njezina izvedba uspješnice "Tennessee Waltz" zasigurno je i danas jedna od najpoznatijih.

Životopis

Clara Ann Fowler – poznatija po svojem umjetničkom imenu Patti Page – rođena je u velikoj i siromašnoj obitelji u Claremoreu, gradiću blizu Tulse u američkoj saveznoj državi Oklahomi. U Tulsi je pohađala gimnaziju »Daniel Webster« (Daniel Webster High School), gdje je 1945. i maturirala. Zajedno sa svojim dvjema sestrama – zajedno su bile poznate kao Fowler Sisters – pjevala je u crkvi te kasnije i na lokalnoj radio postaji KTUL.[2] Ta je radijska postaja emitirala i 15 minutnu emisiju Meet Patti Page (Upoznajte Patti Page) koju je sponzorirala lokalna mljekara (Page Milk Company). Kad je pjevačica, koja je u spomenutoj emisiji utjelovljavala lik Patti Page, napustila taj program, naslijedila ju je talentirana Clara Ann: preuzevši ulogu, zadržala je i ime Patti Page kao svoj umjetnički pseudonim.[3] 1946. njezin glas je na radiju čuo saksofonist i menadžer Jack Rael. Clara Ann Fowler, odnosno Patti Page na njegov se nagovor pridružila orkestru Jimmya Joya. Putujući i pjevajući s tim orkestrom diljem SAD-a, zatekla se 1947. u Chicagu, gdje je nastupila i sa sastavom Bennyja Goodmana. Iste je godine potpisala i prvi ugovor za snimanje ploče s diskografskom kućom Mercury Records.[1] Godinu dana poslije opet je nastupala s Bennyjem Goodmanom, ali i s drugim jazz glazbenicima, primjerice Teddyjem Wilsonom, Wardellom Grayem i Stanom Hasselgårdom.[4] Njezina izvedba pjesme Confess Georgea Davida Weissa i Bennia Benjamina, u kojoj je zbog štrajka studijskih glazbenika sama otpjevala i snimila prateću vokalnu dionicu,[5] iste je godine (1948.) uvrštena na glazbenu ljestvicu TOP-20. Tom svojom izvedbom Patti Page je prva u popularnu glazbu uvela t.zv. overdubbing, odnosno praksu da glavni pjevač sam naknadno snimi i prateće vokalne dionice, što do tada nije bilo uobičajeno.

Richard Hayes, Frankie Laine (uz klavir) i Patti Page početkom 1950-ih

Poslije prvih uspjeha, među kojima i uspješnice "All My Love", njezina je izvedba pjesme "Tennessee Waltz" 1950. postala njen četvrti najprodavaniji singl. Ta se izvedba 13 tjedana održala na prvome mjestu američkih top-ljestvica i bila je jedan od najvećih hitova 1950-ih godina: snimka pjesme na gramofonskoj ploči u izvedbi Patti Page prodana je u više od 10 milijuna primjeraka. Tijekom 1950-ih i 1960-ih bila je jedna od najtraženijih i najbolje plaćenih američkih pjevačica. Nastupala je u popularnim američkim zabavnim televizijskim emisijama (The Dean Martin Show, The Ed Sullivan Show i The Steve Allen Show), a jednu sezonu vodila je i vlastitu emisiju na američkoj TV-mreži NBC pod nazivom The Patti Page Show. Kao glumica je debitirala 1960. ulogom sestre Rachel u dramskom filmu Elmer Gantry redatelja Richarda Brooksa, u kojem su glavne uloge igrali Burt Lancaster i Jean Simmons.

50. obljetnicu svoje uspješne glazbene karijere Patti Page je obilježila 1997. koncertom u njujorškom Carnegie Hallu: snimka tog koncerta na nosaču zvuka »Patti Page: Live at Carnegie Hall« je dvije godine poslije nagrađena Grammyem.[2] Patti je javno nastupala sve do 2012. godine. Preminula je na novu godinu 2013.

Diskografija

Patti Page je tijekom duge i uspješne pjevačke karijere objavila 40 glazbenih albuma i više od 100 singlova.[6]

Top-Ten uspješnice

  • "I Don’t Care If the Sun Don’t Shine" (1950.)
  • "All My Love" ("Bolero", 1950.)
  • "Tennessee Waltz" (1950.)
  • "Would I Love You" ("Love You, Love You", 1951.)
  • "Mockin’ Bird Hill" (1951.)
  • "Mister and Mississippi" (1951.)
  • "Detour" (1951.)
  • "And So to Sleep Again" (1951.)
  • "Come What May" (1952.)
  • "Once in a While" (1952.)
  • "I Went to Your Wedding" (1952.)
  • "You Belong to Me" (1952.)
  • "Why Don’t You Believe Me" (1952.)
  • "(How Much Is That) Doggie in the Window" (1953.)
  • "Butterflies" (1953.)
  • "Changing Partners" (1953.)
  • "Cross Over the Bridge" (1954.)
  • "Steam Heat" (1954.)
  • "What a Dream" (1954.)
  • "Let Me Go, Lover!" (1954.)
  • "Allegheny Moon" (1956.)
  • "Old Cape Cod" (1957.)
  • "Left Right out of Your Heart" ("Hi Lee Hi Lo Hi Lup Up Up", 1958.)
  • "Hush, Hush, Sweet Charlotte" (1965.)

Albumi (izbor)

  • Christmas With Patti Page (1955.)
  • Just a Closer Walk with Thee (1956.)
  • I’d Rather Be Sorry (1971.)
  • Patti Page Live at Carnegie Hall (1997.)

Nagrade i priznanja

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 Allmusic.com – John Bush: Patti Page, pristupljeno 3. siječnja 2013.
  2. ↑ 2,0 2,1 Songwriters Hall of Fame: Patti Page, pristupljeno 26. siječnja 2013.
  3. ↑ corporateartists.com: Patti Page, pristupljeno 3. veljače 2013.
  4. ↑ Wardell Gray – A Discography 1944-1955, pristupljeno 3. veljače 2013.
  5. ↑ Jack White, Patti Page share a 'Conquest' and a vision – USA Today, 1. siječnja 2008., pristupljeno 3. veljače 2013.
  6. ↑ Discogs: Patti Page, pristupljeno 30. ožujka 2013.

Bilješke

↑1  Kao mjesto rođenja Patti Page neki izvori spominju Muskogee, grad u američkoj saveznoj državi Oklahomi.

Vanjske poveznice

Sestrinski projekti

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Patti Page

Mrežna sjedišta

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Patti_Page&oldid=502618"