| Palača Charlemagne | |
|---|---|
| |
| Osnovni podatci | |
| Mjesto | Bruxelles, Belgija |
| Vrijeme gradnje | 1967. − 1971. |
| Saniranje | obnova od 1995. do 1998. |
| Status gradnje | izgrađen |
| Stil gradnje | suvremena arhitektura |
| Arhitekt | Jacques Cuisinier |
| Korisnici | |
| Namjena | pomoćna zgrada Europske komisije |
| Glavni korisnik prostora | Europska komisija |
| Tehnički podatci | |
| Visina | 60,83 m |
| Broj katova | 17 |
| Materijal | beton, željezo, staklo |
Palača Charlemagne poslovna je zgrada u Europskoj četvrti Bruxellesa, u kojoj su smještene Glavna uprava za ekonomska i financijska pitanja, Glavna uprava za trgovinu, a od 2015. i Služba unutarnje revizije Europske komisije.
Zgrada u tlocrtu ima 3 krila i visoka je 17 katova. Smještena je na adresi Rue de la Loi/Wetstraat 170 u gradu Bruxellesu, jednoj od 19 općina koje čine regiju Glavni grad Bruxelles. Poštanski broj općine je 1000, ali poštanski broj za Europsku komisiju je 1049.
Povijest
Zgradu je projektirao arhitekt Jacques Cuisinier, a gradnja je dovršena 1967. u isto vrijeme kad i palača Berlaymont s ciljem da se razni odjeli Europske komisije raspršeni u mnogim zgradama Bruxellesa okupe jednoj ili dvije susjedne zgrade. Nakon što je Komisija odbila podijeliti Berlaymont s Vijećem Europske unije, tajništvo Vijeća se 1971. seli u palaču Charlemagne.[1]
Godine 1995. Vijeće Europske unije se ponovo seli, ovaj put u palaču Justusa Lipsiusa, oslobodivši tako prostorije palače Charlemagne za temeljitu obnovu koju je 1998. godine dovršio Helmut Jahn, zamijenivši uglavnom betonski vanjski dio staklenim. Po završetku obnove u palaču se sele državni službenici Euroske komisije, grupirajući tako svoje urede u ojektima oko kružnog toka Schuman.[2]
Palača Charlemagne se razmatrala kao buduće sjedište Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS) osnovane 2010. godine, ali prijedlog je odbijen zbog negativne percepcije. Pošto se u njemu nalazi Generalna uprava za vanjske odnose (RELEX), ljudi bi EEAS doživljavali produljenje RELEX-a, a ne kao jedinstveno tijelo neovisno od Komisije.[3]
Vidi također
Izvori
- ↑ European Commission Publication: Europe in Brussels, 2007.
- ↑ European Commission Publication: Europe in Brussels, 2007.
- ↑ http://euobserver.com/9/30847