Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Europska služba za vanjsko djelovanje

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Europska služba za vanjsko djelovanje (kratica EEAS ili EAS od engleskoga: European External Action Service) funkcionalno je autonomno tijelo Europske unije (tijelo sui generis) pod nadležnošću Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku. EEAS je jedinstvena i neovisna od drugih institucija EU, formirana spajanjem odjela za vanjske odnose Vijeća EU i Europske komisije, odvojena je od Glavnog tajništva Vijeća i Europske komisije, ima pravnu sposobnost potrebnu za obavljanje svojih zadaća i postignuće svojih ciljeva, kao i vlastiti proračun.

Osnivanje Europske službe vanjskih poslova omogućio je Lisabonski ugovor koji je stupio na snagu 1. prosinca 2009. godine, započelo s radom 1. prosinca 2010. Cilj EEAS je učiniti vanjsku politiku EU-a dosljednijom i učinkovitijom, čime bi se pojačao utjecaj EU u svijetu. EEAS će pomoći Visokoj povjerenici za vanjske poslove i sigurnost u izvršavanju njezinog mandata. Služba će raditi u suradnji s diplomatskim službama država članica, a činit će je dužnosnici iz odgovarajućih sektora Glavnog tajništva Vijeća i Komisije, te osoblje dodijeljeno iz nacionalnih diplomatskih službi država članica.[1]

Pravna osnova

Članak 27.(3) Ugovora o Europskoj uniji predstavlja pravnu osnovu za donošenje odluke Europske komisije o organizaciji i djelovanju EEAS: U ispunjavanju svog mandata, Visokom predstavniku pomaže Europska služba vanjskih poslova. Ova služba djeluje u suradnji s diplomatskim službama država članica i čine je službenici odgovarajućih odjela Glavnog tajništva Vijeća i Komisije, kao i osoblja upućenog iz nacionalnih diplomatskih službi država članica. Organizacija i djelovanje Europske službe vanjskih poslova ustanovljuje se odlukom Vijeća. Vijeće djeluje na prijedlog Visokog predtavnika nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i nakon dobivanja pristanka Komisije.[2]

Bilješke

Vanjske poveznice